PROSLAVA SV. VINKA U RIMU

Objavljeno: 28. rujna 2012.


Propovijed p. Ante Lozuka, DI, koju je održao na euharistijkom slavlju 26. rujna 2012. godine u našoj kapeli u Centocellama u oči blagdana sv. Vinka.

SV. VINKO PAULSKI I GODINA VJERE

Za nešto više od dva tjedna, 11. listopada 2012., Sv. Otac će proglasiti početak nove programne godine – godine vjere. Želi potaknuti vjernike da svoju vjeru razbude, prodube i žive na što autentičniji način. U tom smislu dobro je pred očima imati one uzore koji su bili najuspješniji na putu vjere. Večeras upravo slavimo jednog od najvećih. Sv. Vinka je nadahnuo vašu karizmu, i još uvijek nadahnjuje sve one koji žele radikalno živjeti svoju vjeru, osobit one je žele ostvariti putem konkretne ljubavi. Predložio bih zato da mi godinu vjere započnemo već danas, zajedno sa sv. Vinkom, da od njega učimo i da mu se preporučimo kako bi nas vodio kroz slijedeću godinu.

U Francuskoj XVI. i XVII. st., kada je živio sv. Vinko, već se bilo rodilo ono što danas uzrokuje tešku krizu vjere: težnja za stvaranjem svijeta po čovjekovoj mjeri, težnja za apsolutnom slobodom, težnja za svijetom u kojemu čovjek za svoje postupke neće odgovarati nikome, pa ni Bogu. Već tada te ideje imaju utjecaja na neke ljude. I Vinko se sigurno susretao s njima. Općenito gledano, te ideje ipak još nisu utjecale na konkretni život većine ljudi. Bog se još nalazio posvuda: i u temeljima čovjekova razmišljanja i čovjekova života. Snage koje su upravljale ondašnjim svijetom bile su vjera i moral koji se temeljio na istinama vjere.

A danas, sve je drukčije. Boga u čovjekovu svijetu više nema. Zapadna civilizacija, premda u teškoj krizi, svim se silama trudi graditi svijet po čovjekovoj mjeri, svijet potpune čovjekove slobode, svijet bez Boga. Konkretne snage koje vladaju svijetom – ekonomija, politika, moda, popularna umjetnost, mediji – uopće ne računaju s Bogom. Općenito prihvaćeni način života i način odgoja malo računaju s Bogom. Vjernik i nevjernik žive uglavnom na isti način. A ‘profesionalac vjere’ – svećenik, redovnik, časna sestra –  usred općeg antireligioznog ozračja zahvaćeni su teškom krizom identiteta i, ako se nađu u javnosti, svojim ponašanjem često nadahnjuju zločeste novinare da izruguju lažni moral kršćana, osobito svećenika, kršćanske vrednote i kršćanske svetinje. A oni koji ne izlaze u javnost, često godinama plaču nad nekom svojom ranom i nesretnom sudbinom te malo po malo postaju utjelovljena depresivnost, demotiviranost, dezorijentiranost, pasivnost.

Profesionalci vjere danas zaista nisu ni najsretnija ni najatraktivnija bića. Trebaju pomoć. Pogledajmo kako se Vinko snalazio u složenom XVI. i XVII. st. U prvim godinama svećeništva ni on nije bio neki veliki profesionalac. Vrlo pustolovnog duha, često je bio lakouman i neodgovoran, ali uvijek dobrodušan, otvoren, čist i jasan. I možda upravo zbog svoje dobrodušne lakomislenosti zapao je bio u duboku krizu. Kako je došlo do toga? Jedan učeni doktor došao mu jednog dana i povjerio kako ga muče teške vjerske sumnje. Vinko se sažali nad njim i poče se Bogu moliti da oslobodi toga čovjeka i, ako treba, neka te muke prijeđu na njega. Bog je uslišio njegovu molbu. Kroz četiri godine Vinko je trpio paklene duševne muke. Pritisle ga teške sumnje u vjeru, depresivnost, dezorijentiranost. Oslobodio se tek kada je Bogu obećao da će čitav svoj život i sve svoje snage posvetiti služenju bližnjemu. Tako ga je kriza vjere na koncu dovela ga je do istinskog obraćenja. To se dogodilo g. 1612. Vinko je tada mao 31 godinu.

A kad se konačno obratio, više jednostavno nije imao vremena ni za sumnju ni za krizu identiteta. Služenju bližnjemu ppostaje njegov novi identitet. Kroz slijedećih sedam godina razvija vrlo opsežnu karitativnu djelatnost te osniva više ustanova kojima je glavna zadaća: briga za siromašne, za beskućnike, za bolesne, za siročad. G. 1619. zapovjednik francuskog brodovlja, postavlja ga dušobrižnikom kažnjenika na galijama.  Već pri prvom obilasku svojih novih štićenika, veli jedna predaja, ustanovio je da s njima postupaju gore nego sa životinjama, a ti jadni ljudi psovali su i Boga i život, te bili potpuno nesposobni za bilo kakav dobar poticaj. Ugledao je među njima i jednog čovjeka jadna izgleda koji se, usprkos stalnim batinama, opirao da radi. Vinko mu priđe, zamoli nadzornika da prestane s batinanjem i počne se raspitivati za sudbinu ovog prijestupnika. Saznade da je osuđen jer je nepromišljeno sudjelovao u nekoj prijevari, a kod kuće mu nezbrinuti ostali žena i djeca. Zbog toga je sada bio blizu očaju. Pun sućuti Vinko požuri k nadzorniku i nije prestao s molbama dok čovjeka nisu oslobodili a njemu stavili lance. Takvo što može učniti jedino veliki profesionalac kršćanske vjere!

Posljednje i najznačajnije Vinkovo djelo jest osnivanje ženske kongregacije koja se u početku zvala ‘Kćeri kršćanske ljubavi’, a danas ih poznajemo pod nazivom ‘Milosrdne sestre’. Odlučujuću ulogu u ovom pothvatu odigrala je Vinkova gorljiva suradnica, sv. Lujza Marillac. U početku ove sestre nisu nosile redovničko odijelo niti su imale klauzuru. “Vaš samostan jest bolnica”, naglašavao je Vinko, “vaša ćelija jest iznajmljena soba, vaš kor jest ulica, vaša klauzura jest poslušnost, a vaš šlajer neka bude skromnost i poniznost…” Nije čak bio za to da se ova družba ozakoni pred Crkvom. Da je ostalo tako, ovaj divni projekt bi vjerojatno kratko trajao. Lujza, koja je bila daleko realnija od njega, nije se htjela odreći blagoslova Crkve. Zatražila je službeno odobrenje i dobila ga g. 1655.

Vi ste, drage sestre, nasljednice sv. Vinka i njegove karizme, vi ste profesionalke vjere koje trebate u ovom našem vremenu svijetliti i pružati orijentaciju ljudima. Vjera je područje puno tajni. U sebi krije sigurnost kakva ne postoji na ovoj zemlji, ali i prijetnju: Bog te može povesti i “onamo kamo nećeš” (Iv 21,18). U ovom našem vremenu, čini se, da nas zaista vodi kamo nećemo: prijeti katastrofa… No, Bog svoje djelo obično započinje tamo gdje se čini da je sve razoreno. Vjernik nije onaj koji vjeruje u Boga nego onaj koji vjeruje Bogu. Sličan je djetetu, vjernik je pred stvarnošću uvijek napet, pun očekivanja, otvoren prema Novom, Nepoznatom, Iznenađujućem, prema Tajni u kojoj se krije Bog. Ovo Novo, ovu Tajnu koja krije Boga sv. Vinko i njegove Milosrdnice pronalazili su uvijek u bližnjemu. I djelovale redovito u teškim uvjetima, usred poteškoća i nezahvalnosti: u bolnicama, staračkim domovima, sirotištima, dječjim vrtićima, školama, zauzimajući se za ztvorenike, za žrtve rata i raznih revolucija, za izbjeglice, za moralne bijednike… Postoji li područje gdje je čovjek zavapio za pomoć, a da Milosrdnica nije priskočila?

Rijetko je koje djelo vjere u Crkvi nastupalo takvom snagom i ostavilo toliko konkretnih tragova Božje milosrdne ljubavi kao red Milosrdnih sestara. Svijet i danas vapi sa milosrdnom ljubavlju. Svijet i danas treba sestru Milosrdnicu i doziva je… Neka vas kroz ovu godinu vjere sv. Vinko zagovara, a Bog neka vas vodi, čuva i blagoslovi.



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: