Proslava dviju obljetnica u Livnu

Sestre Milosrdnice, Provincije Majke Divne Sarajevo, imale su nesvakidašnju trodnevnu pripravu za svoj patron ove 2014. godine. Milosrdničkim djelovanjem u Livnu 140 godina pisana povijest nadahnula je i na neki način obvezivala sestre da upravo Livno bude mjesto, večernji sati prvog dana trodnevnice vrijeme, a zajedništvo u euharistijskom slavlju, prigodnom programu i kod obiteljskog stola način susreta i slavlja. Tog 17. listopada vrata livanjskog samostana bila su cijelo popodne širom otvorena. Pristizale su milosrdnice iz svih filijala provincije, no ne samo naše provincije. Došle su nam sestre iz Zagreba, njih pet, a među njima naša s. M. Korona, zamjenica Vrhovne glavarice i postulantica Antoneta, te sestre iz Provincije Navještenja Gospodinova Split sa svojom provincijalnom glavaricom s. M.Radoslavom. Koje obogaćenje i iznenađenje. Okrijepljene susretom u samostanskoj blagovaoni krenule smo u župnu crkvu Svih Svetih gdje je u 18h biskup fra Marko Semren predvodio misno slavlje. Vjernom livanjskom puku u prigodnoj propovijedi pojasnio je zašto toliko bijelih sestara na sv. misi tog običnog petka, a bilo nas je preko pedeset. Biskup je kazao: „Podsjetimo se, dan utemeljenja Družbe Kćeri Kršćanske Ljubavi, odnosno Sestara Milosrdnica jest 29. studeni 1633. godine. Dakle prije 381 godinu. Od toga 140 godina naše sestre djeluju u Livnu!“, a nešto kasnije dodaje: „Od 1932. – 1974. godine Livno je pripadalo splitskoj provinciji. Godine 1974. osamostalila se bosansko – hercegovačka provincija sa sjedištem u Sarajevu. Za vrijeme posljednjeg rata sjedište provincije bilo je u Livnu. Provincija danas slavi 40 godina svoga postojanja i broji 65 sestara sa doživotnim zavjetima, 1 sestru sa privremenim i 1 postulanticu u 13 zajednica!“ Ova dva velika jubileja potiču nas zastati, zahvaliti, osvježiti snage primjerom koji nam ostaviše one koje su 140 godina „nastojale biti na službu čovjeku, ublažiti mu bol, pomoći mu da uza sve patnje uspije ostati kruna Božjeg stvaranja“, kako reče biskup Semren. On je u svojoj propovjedi, u kratkim crtama iznio bitne činjenice ovog dugog djelovanja, te naglasio tijek razvoja svih djelatnosti u kojima su sestre unoseći Vinkov duh živile, naviještale i svjedočile vrijednosti evanđelja počev od pučke škole, bolnice, župnog apostolata, predškolskog odgoja pa sve do Udruge sv. Vinka. Rekao je: „I danas nas sv. Vinko potiče, budimo s Bogom i Bog će biti s nama, s Njim imamo sve. Kakva je sreća ustrajati na mjestu na kojem nas je postavio Bog!“ A milosrdnice su tolike godine ustrajale zahvaljujući sestrama koje su „svoje siromaštvo, poslušnost i čistoću živjele u evanđeoskoj jednostavnosti i ispovjedale ljepotu nasljedovanja Isusa Krista“! Jedno ime biskup je posebno naglasio, a to je s. Nada Cvitan, domaća kći, livanjka: „Svojom trajnom prisutnošću vjerna svojim redovničkim obvezama s. Nada je u gradu Livnu postala legenda po svom skromnom i tihom radu za braću ljude. Srdačna i susretljiva, vedra i pobožna, bila je nada i ulijevala je nadu. Ona je trajno prisutna u Livnu kao pojam za časnu sestru za sve generacije koje su je poznavale!“ Za nju, i za sve drage pokojne sestre bila je slavljena ova sveta Misa.

Nakon misnog slavlja svi smo se iz crkve prošetali do Dvorane Narodnog sveučilišta gdje je u 19.30 h započeo svečani program pjesme, govora, glume i plesa. Prepunu dvoranu dragih uzvanika pozdravila je s. M. Augustina, voditeljica programa naglasivši još jednom zašto smo svi zajedno u toj dvorani te najavivši sudionike koji su svoj trud ugradili u ljepotu i bogatstvo te večeri. Riječima himne Majci Divnoj koju je izvelo osam bijelih sestara svi u dvorani molili smo: „Izmoli Majko Divna od divnoga svoga Sina blagoslov Provincije što Tvojim se imenom zove! Prati nas Divna Majko Ti, u dan kad dođe Tvoj nam Sin, i tada Njemu Ti nas daj, da nas uvede u Svoj raj! O Majko Božje milosti, pomozi da srca čista sljedimo stope milosrdnoga Krista!“ A onda nas je provincijalna glavarica, s. M. Terezija, završavajući svoj govor ohrabrila: „Ovo slavlje ispunja nas ponosom i obvezom. Kako su naše sestre izdržale mnoge povijesne prelomnice i sačuvale dostojanstvo svog poziva i poslanja, želim svakoj od nas puno Božjeg blagoslova i snage da unatoč svim mogućim teškoćama ostanemo uspravne i uvijek djelotvorne, dobrotvorne i mirotvorne.“ Kako u tome uspjeti podsjetili su nas mladi livnjaci s kojima je naša s. M. Stipanka strpljivo radila kako bi nam glumom osvježili slike iz života sv. Vinka te rada sestara u Livnu od prvog dana njihova dolaska. Kako ne biti Bogu zahvalni za tolike darove koje Bog sestrama i po sestrama dariva! Program su lagano priveli kraju glasovi župnog zbora u Livnu koji nam je pod vodstvom s. M. Julijane otpjevao dvije pjesme. A potom se na pozornici razigrala mlada folklorna grupa koju vodi s. M. Miroslava te svojim plesom podigla ruke prisutnih koje su u istom ritmu s plesačima pljeskale. I sve se činilo kao da je program tek počeo! Pa, na neki način i jeste! Treći dio programa, druženje kod obiteljskog stola u župnom pastoralnom centru potrajao je dugo u noć! Toplina obiteljske atmosfere nije nam dala da se brzo raziđemo! A za tu toplinu najviše dugujemo domaćim sestrama u Livnu koje su uložile puno truda da bi nama bilo lijepo. I za to im od srca hvala, kao i župniku fra Vinku Sičaja, jer suradnja između sestara i župe i dan danas donosi ploda!

Kako je završio ovaj naš susret, odnosno o bogatstvu zajedništva na Visovcu i Roškom slapu sutradan, čitat ćemo pod nekim drugim naslovom. A ovdje ćemo, za sve zahvalne dobrom Bogu, na riječi biskupa Semrena: „Tako i mi kušajmo živjeti iz vjere i radi vjere kako bismo dali živo svjedočanstvo za Isusa Krista prisutnog u našim životima i u povijesti!“ reći svoj „Amen!“

---