Prva nedjelja bez Angelusa Benedikita XVI.

Objavljeno: 3. ožujka 2013.

Nakon odreknuća Benedikta XVI. s mjesta Petrove službe i početka „Sede vacante“, danas je prva nedjelja bez molitve Angelusa. Od prvog Regina Caeli na dan 1. svibnja 2005., do posljednjeg Angelusa prošle nedjelje, 24. veljače, broje se milijuni ljudi koji su svake nedjelje, na Trgu sv. Petra, a ponekad i drugdje, čekali Benedikta XVI. da bi ga slušali i u podne molili s njim marijansku molitvu. U osam godina, taj je trenutak 455 puta postajao privilegiranom prigodom za Papu, sad umirovljenog, da pristupi vjernicima kao učitelj vjere, stamen i kojeg se može razumjeti. Vođa koji je odmah od početka razjasnio na koje će se temelje oslanjati njegovo učiteljstvo.

“Riječ koja sažima čitavu objavu je ova: Bog je ljubav”.

Nedjelja je, 22. svibnja 2005. kad je Benedikt XVI. izgovorio tu rečenicu, na svom prvom Angelusu na prozoru vatikanske Apostolske palače. U stvari, od njegovog izbora, to je četvrti puta da ponavlja taj čin – kojeg je na svom prvom pojavljivanju definirao “jednim dragim običajem“ – ali prethodna tri puta se molilo Regina Caeli, molitvu koja u uskrsnom vremenu zamjenjuje Angelus, i tada su njegovi kratki nagovori bili posvećeni pratećim temama, poput Praznika rada, Dana društvenih komunikacija itd. Posebno je taj 22. svibnja dan kad svoj oblik počinju poprimati služba i vrijednost koje Benedikt XVI. pridaje tim podnevnim 10 minuta: pružiti jednu malu „propovijed“ o liturgiji tog dana, lectio divina u kratkom obliku kojom svake nedjelje, u crkvi pod vedrim nebom Trga sv. Petra, Papa teolog postaje „župnikom“ za one koji se zaustavljaju da bi ga slušali dolje među mnoštvom ili pred televizijom, radijom ili putem interneta. Na tom „pilot“-Angelusu od 22. svibnja 2005., Svetkovina Presvetog Trojstva, novi učitelj odmah ističe središte kršćanske vjere i s time – a to će pokazati i svojom prvom Enciklikom Deus caritas est – oslonac same svoje duhovnosti:

“Riječ koja sažima čitavu objavu je ova: Bog je ljubav; a ljubav je uvijek otajstvo, stvarnost koja nadilazi razum bez da je s njim u opreci, štoviše, uzdižući mu mogućnosti”.

“Bog Ljubav”, vjera i razum koji se suočavaju: već u ovoj tvrdnji postoji bît učiteljstva koje će se razviti u sljedećim godinama. Sljedeće riječi o otajstvu Trojstva – “Isus nam je objavio otajstvo Boga: On, Sin, nas je upoznao s Ocem koji je na Nebesima, i dao nam je Duha Svetoga, Ljubav Oca i Sina” – mogle bi se slušati u vjeronaučnoj dvorani. Promišljanje pak koje slijedi, pokazuje jednu drugu vrlinu koju će vjernici naučiti i cijeniti od Benedikta XVI., nepobitnog učitelja u tome znati prenijeti vrhunce i ponore duha na razinu jednostavnije duše:

“Kršćanska teologija sažima istinu o Bogu ovim izrazom: jedna jedina bit u tri Osobe. Bog nije osamljenost, nego savršeno zajedništvo. Stoga se ljudska osoba, slika Boga, ostvaruje u ljubavi, koja je iskreni dar samoga sebe”.

S oltara svog prozora na svijet, Papa učitelj ustupa mjesto Papi čuvaru vjere, branitelju koji čvrstom bistrinom poziva kršćane da ne dopuste da ih se u prakticiranju vjere zarazi rastućim relativizmom:

“Svaka župa je pozvana ponovno otkriti ljepotu Nedjelje, Dana Gospodnjeg, kad Kristovi učenici objavljuju u Euharistiji zajedništvo s Onim koji daje smisao svakodnevnim radostima i naporima. ‘Bez Nedjelje ne možemo živjeti: tako su ispovijedali prvi kršćani, također i pod cijenu života, i tako smo pozvani ponavljati i mi danas”.

Kroz 455 puta, od 2005. do 2013., Benedikt XVI., ponizni učitelj i prosvijetljeni čuvar, pojavljuje se iza zastora svog prozora – ili ponekad stojeći za oltarom na kraju svečane sv. Mise, ili tijekom apostolskog putovanja, ili okružen planinama za vrijeme ljetnog odmora – kako bi objasnio i učio o „radosti biti kršćani“ i zaključio s „Angelus Domini nunziavit Mariae”. Na dan kad prozor ostaje zatvoren i podne otkucava bez aplauza u pozadini, među Berninijevim kolonadama – gdje gaje na kraju čekalo više od 10 milijuna ljudi – ostaje odsjaj tolikih dubokih misli, koje su razmotane na konačan način već tog 22. svibnja 2005. I ostaje odjek posljednjeg oproštaja, poniznog učitelja vjere koji će i danas podupirati Crkvu snagom Angelusa, moljenog u skrovitosti od svijeta, ali ne od Boga:

“Zahvaljujem vam na ljubavi i što ste, jednostavno u molitvi, podijelili ovaj osobiti trenutak za moju osobu i za Crkvu. Svima želim lijepu nedjelju i lijepi tjedan. Hvala! U molitvi budimo uvijek blizu. Hvala svima vama! Angelus Domini nunziavit Mariae…”

RV. | Verica Kraš Villa



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: