Razmatranje za 12. dan korizme: Suze divljenja i zahvalnosti

RAZMATRANJE ZA DVANAESTI DAN KORIZME:

Suze divljenja i zahvalnosti

Kakav će biti naš odgovor na objavu Kristove ljubavi? Nemojmo odmah načiniti odluku i tražiti plaću. Nismo u stanju, a to nije, nakon svega, najvažnija stvar koju trebamo napraviti u ovom danu. Postoji jedna stvar koju trebamo napraviti prije svih ostalih, jedina koja svjedoči da smo razumjeli: ganuti se. Ne podcjenjujmo ganuće (osjećaje). Kad nam iz srca dođe iskreno, to je najrječitiji i najzaslužniji odgovor koji može postojati, pred objavom tako velike ljubavi ili tako velike patnje. U ganuću iskusujemo da prestajemo biti svoji. To je otvaranje intimnosti vlastitog bića drugome. Iz tog razloga ga se sramimo. Ali nemamo pravo skrivati svoje ganuće prema osobi na koju se odnosi. Ono joj pripada, njezino je, ona je onaa koja ga izaziva, njoj je namijenjeno. Isus nije skrivao vlastito ganuće (osjećaje) prema ženi udovici iz Naina i prema Lazarovim sestrama, dapače «briznuo je u plač» (Iv 11,35). Stidimo li se mi pokazaati svoje osjećaje prema njemu?

Čemu služi ganuće? Dragocjeno je, jer je kao oranje koje razbija tvrdu koru i na taj način omogućuje sjemenu da se skrije ​​duboko u zemlju. Ganuće je često početak jednog istinskog obraćenja i jednog novog života. Jesmo li ikada plakali ili željeli plakati – radi Kristove muke?  Postojali su sveci koji su radi jačine plakanja zbog toga istrošili oči. “Plačem zbog muke moga Gospodina”, odgovara sv. Franjo Asiški onomu koji ga je pitao koji je motiv tolikim suzama. “I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca” (Zah 12,10; Iv 19,37). Ovo nije smao puko proroštvo, to je također poziv, Božja zapovijed.

Dosta je plakanja nad samima sobom, suza nepravednih, samosažaljenja. Vrijeme je za drugačije suze. Za one lijepe suze, suze strahopoštovanja, radosti, zahvaljivanja, potresenosti, čak prije negoli pokajanja. To je također “ponovno rođenje iz vode”. Koliko sam se puta, osjećajući ponovo izazvane strasti, ili spremajući se sam ih izazvati sjetio onog poznatog Danteovog stiha kojeg ponavljam, skoro prepun srdžbe na sebe samoga: “Zašto plačeš ako te ne ganu jadi ovi?” (Dante Alighieri, Pakao, XXXIII, 42).

Liturgija Crkve, koja je ganuta na Uskrs, daje nam primjer:  “O, divne li pažnje Božje prema nama!” – kliče Exsultet-Hvalospijev Uskrsnoj Svijeći. O, neshvatljive li ljubavi … O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja!” Ponovimo ga i mi, nakon što smo dozvali u sjećanje vapaj umirućeg Krista na križu: “O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja!”

Padre Reniero Cantalamessa

---