Razmatranje za 13. dan korizme: Bolni Očev zagrljaj

RAZMATRANJE ZA TRINAESTI DAN KORIZME:

Bolni Očev zagrljaj

Bog ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? (Rim 8,32). Liturgija Crkve primjenjuje ovaj dio na Postanak 22, ali o kome se govori u ovom odlomku? Govori se o Abrahamu. Abrahamu Bog govori: “Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom”. Starac Abraham koji u tišini ide prema brdu Moria, iza sina Izaka, bio je, dakle, lik i symbol jednog drugog oca. Bio je symbol Boga Oca koji je pratio Isusa na njegovu putu prema Kalvariji. Napuštajući večeru, Isus je, okrerenut prema svojim učenicima, rekao: “raspršit ćete se svaki na svoju stranui mene ostaviti sáma. No ja nisam sâm jer Otac je sa mnom” (Iv 16,32).

Tko može opisati osjećaje Abrahamove, dok je vodio svoga dječaka na goru, da bude žrtvovan? Origen kaže da je trenutak najveće opasnosti za Abrahamo bio, kad se šetajući, Izak, nesvjestan svega, okreće prema ocu i kaže: Oče moj, evo drva za žrtvu, ali gdje je žrtva? Nije znao da je on žrtva. Ove riječi, “oče, oče moj”, piše Origen, su takve da su Abrahama dovele u napast, i kakvo nasilje je morao učiniti prema samom sebi da ne bi izdao i da se ne bi vratio! I kad Isus u Getsemaniju govoraše: ”Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene!” (Mk 14,36), tko može reći što se događalo u srcu Boga Oca? Abraham je tisuću puta vise želio da umre on, umjesto sina.

Isto su, dakle, Otac nebeski i njegov Sin Isus, bili u muci, i zajedno su bili na križu. Više od zagrljaja drva križa, Isus je bio razapet u zagrljaju Oca, to jest njeogovm voljom. I kao što je, u vječnosti, iz neizrecivog i radosnog zagrljaja Oca i Sina nastao Duh Sveti, dar međusobne ljubavi, tako sada, u vremenu iz bolnog zagrljaja Oca i Sina na križu izvire Duh Sveti, dar Oca i Sina za nas. Isus, prignuvši glavu “preda Duh” (Iv 19,30).

Padre Reniero Cantalamessa