Razmatranje za 14. dan korizme: Drvo križa

RAZMATRANJE ZA ČETRNAESTI DAN KORIZME:

Drvo križa

Što predstavlja “drvo”, ili “stablo” u Starom zavjetu? Ono je drvo života zasađeno na sredini vrta, drvo spoznaje dobra i zla, oko kojeg nastaje pobuna čovjeka koji nastoji samoga sebe postaviti kao mjerilo dobra i zla. U Ponovljenom zakonu ponovno se pojavljuje drvo povezano s prokletstvom: “Proklet, pisano je, onaj koji visi na drvetu! (Pz 21,23). Ali navještena je također i pozitivna uloga drveta u recima koji će, u svjetlu budućih događaja, biti shvaćeni kao proročanstvo križa. Od drveta je napravljena arka kojom se čovječanstvo spasilo od potopa; s drvenim štapom Mojsije je razdijelio i prešao vode Crvenog Mora (usp. Izl 14,16) i s jednim drvetom je zasladio gorke vode kod Mare (usp. Izl 15, 25 ss).

Što predstavlja drvo križa u životu Isusovu, ne više u slici, već u realnosti povijesti? Predstavlja predmet njegove osude, njegova totalnog poništenja kao čovjeka, i najnižu točku njegove kenose. “Drvo” (xulon, tkao se četo nazivao križ) bio je najozloglašenija kazna rezervirana za robove odgovorne za velike zločine. Ciceron kaže da čak i njegovo ime treba držati podalje od ušiju rimskog građanina. Sve što je predstavljalo kažnjavanje, ponižavanje i degradiranje u najvećoj mjeri. Osuđenik je najprije bio bičevan, natovaren, sve do mjesta izvršavanja kazne, ako ne cijelim križem, onda najmanje poprečnom gredom, gol, razapet na vješala, gdje je umirao u grčevima i mukama, s cijelom tjelesnom težinom i sav u ranama.

“Raspeti!”: u vrijeme apostola ova riječ se nije mogla slušati bez osjećaja drhtaja i straha koji bi prožimao cijelo tijelo. Za jednog Židova, sve ovo se povezivalo s Božjim prokletstvom, jer je bilo napisano: “Proklet je tko god visi na drvetu” (Gal 3,13).

Ali što predstavlja križ u svjetlu uskrsnuća, u objavi koju Duh čini u njoj, preko apostola, u vremene Crkve? Ona je mjesto gdje se je ostvarilo “otajstvo milosrđa – smilovanja”, gdje je novi Adam rekao “da” Bogu za sve i zauvijek, gdje je istinski Mojsije drvetom otvorio nove vode Crvenog Mora i svojom poslušnošću pretvorio gorke vode pobune u slatke vode milosti i krštenja, gdje nas Krist “otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom” (Gal 3,13). Križ je Božja snaga i Božja mudrost (1Kor 1,24).

To je novo drvo života zasađeno na sredini gradskog trga (usp. Otk 22,2). Što se tako presudno dogodilo na križu da bi opravdalo te tvrdnje? Dogodilo se da je Bog zauvijek pobijedio zlo, bez uništavanja slobode koju je proizveo. Nije ga pobijedio svojom svemoći i gurajući ga natrag izvan granica svoga kraljevstva, već uzimajući ga na sebe, s ljubavlju, ne s pobunom već poslušnošću, ne nasiljem već blagošću, ne lažju već istinom. Na križu Isus “uspostavljajući mir, ubivši u sebi neprijateljstvo” (Ef 2,15). Ubivši “neprijateljstvo”, ne neprijatelja; ubivši ga “u sebi samome”, ne u drugima.

Padre Reniero Cantalamessa

---