Razmatranje za 15. dan korizme: Nikakve osude

RAZMATRANJE ZA PETNAESTI DAN KORIZME:

Nikakve osude

U romanu Proces Franca Kafke autor priča o jednom čovjeku koji je jednog dana, bez da itko zna zašto, proglašen uhićenim, makar je nastavio svoj normalan život i rad. Započinje opsežno istraživanje kako bi se upoznao s motivima, optužbama, procedurama. Ali nitko mu ništa ne zna reći, osim da je protiv njega u tijeku proces. Sve dok ga jednoga dana ne povedu na pogubljenje. To je povijest čovječanstva koje se bori sve do smrti s osjećajem nejasne krivnje, koje se ne može osloboditi.

U tijeku priče saznajemo da za ovog čovjeka postoje tri mogućnosti: istinski oprost, prividan oprost i odgoda. Prividan oprost i odgoda neće riješiti ništa; služe samo zato da optuženika cijeli život drže u smrtnoj neizvjesnoti. U istinskom oprostu “sve procesne radnje moraju biti potpuno uklonjene, potpuno nestati iz postupka, ne samo optužba, već i proces i presuda moraju biti uništeni, sve poništeno”. (F. Kafka, Proces). No ne zna se je li taj istinski oprost, toliko očekivan, ikad postojao; postoje samo glasine, ništa drugo negoli “prekrasne legende”. Djelo završava kao sva druga od ovog autora: ponešto što se vidi u daljini, u snovima, ali bez ikakve mogućnosti da se dogodi.

Na Veliki petak, možemo vikati milijunima ljudi koji su i sami zastupljeni u ovoj optužbi: istinski oprost postoji, nije samo neka legenda, jedna prekrasna ali nedostižna stvar. Ne. Isus je poništio “izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ (Kol 2,14). Sve je poništio. “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!” (Rim 8,1). Nikakve osude! Bilo koje vrste! Za one koji vjeruju u Krista Isusa!

Padre Reniero Cantalamessa