Razmatranje za 19. dan korizme: Pobjeda nad Sotonom

RAZMATRANJE ZA DEVETNAESTI DAN KORIZME:

Pobjeda nad Sotonom

Sv. Luka evanđelista završava priču o Isusovu iskušenju govoreći da “Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike” (Lk 4,13). Što je to “druga prilika” daje nam razumjeti sam Krist kad kaže uoči svoje muke: “Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen” (Iv 12,31).

To je tumačenje istovjetno onomu koje su autori Novoga zavjeta dali Isusovoj smrti. Krist, kaže Poslanica Hebreima, “i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla” (Heb 2,14).

Kristova smrt se ne svodi, naravno, na pobjedu nad sotonom. Njezino značenje je puno šire i pozitivno: “morao je umrijeti i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno (Iv 11,52). Međutim, banalizira se Kristova muka ako joj se oduzme taj aspekt pobjede nad đavlom, kao i nad grijehom i smrću. Ova se borba nastavlja poslije Krista, u njegovu tijelu. Apokalipsa kaže da, poražen od Krista, “razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva (Otk 12,17). Zbog tog aspekta Petar preporučuje kršćanima: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1Pt 5,8).

Sve to je dalo kršćanskoj egzistenciji svih vremena jedan dramatičan karakter, borba, borba “ne samo protiv krvi i mesa” (usp. Ef 6,12). Obred krštenja odražava sve što je s tim drastičnim odabirom područja’ koje prethodi: “Odreći se sotone? – Vjeruj u Krista?” Ništa, dakle, nije promijenjeno Kristovom smrću? Sve je kao prije? Nasuprot! Moć Sotone nije više slobodna djelovati za svoje ciljeve. On vjeruje da djeluje za svoj cilj a postiže upravo suprotno; nesvjesno je u službi Krista i njegovih svetih. On je “snaga koja uvijek želi zlo a učini dobro” (W. Goethe, Faust, prima parte, “Nello studio“).

Bogu služi đavolsko djelovanje za pročišćavanje i poniznost njegovih izabranih. “I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim” (2Kor 12,7). Jedna crnačka duhovna pjesma (O rocks, don’t fall on me) to izriče u jednostavnom tonu, ali teološki savršeno: “Stari sotona je lud i zao. On je ispalio hitac da uništi moju dušu. Ali pogriješio je cilj i uništio je moj grijeh”.

Padre Reniero Cantalamessa

---