Razmatranje za 23. dan korizme: Marijin pristanak
Objavljeno: 27. ožujka 2014.
Dvadeset treći dan
RAZMATRANJE ZA DVADESET TREĆI DAN KORIZME:
Marijin pristanak
Drugi vatikanski koncil ovako govori o Mariji koja je stajala pod križem: “Tako je i blažena Djevica napredovala u hodu vjere te je vjerno sačuvala svoju sjedinjenost sa Sinom sve do križa.
Tu je, ne bez Božjega nauma, stajala (usp. Iv 19, 25) i silno trpjela sa svojim Jedinorođencem te se s majčinskim srcem združila s njegovom žrtvom pristajući s ljubavlju žrtvovanju žrtve koju je sama rodila” (LG 58). Pristajući žrtvovanju žrtve od nje rođene bilo je kao da je žrtvovala samu sebe.
Stojeći “uspravno” pod križem, Marijina glava bila je uzdignuta do prignute glave Sina. Njihovi su se pogledi susreli. Kad joj je rekao: “Ženo, evo ti sina”, Isus je gledao prema njoj i zbog toga nije imao potrebu zvati je imenom kako bi je odijelio od drugih žena. Tko može ući u otajtvo pogleda između majke i Sina u tom trenutku? Radost drhtave patnje prošla je od jednog do drugog, kao voda između spojenih posuda, radost proizlazi i iz činjenice da odsada više nema nikakvog otpora boli, bili su bez obrane pred patnjom koja ih je preplavila. Borbu je zamijenio mir. Postali su jedno s boli i grijehom cijelog svijeta: Isus izravno kao “pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše nego i svega svijeta” (1Iv 2,2), Marija neizravno, zbog svog tjelesnog i duhovnog sjedinjenja sa Sinom.
Posljednja stvar koju je Isus učinio na križu, prije uronjenja u tamu agonije i smrti, je da se s ljubavlju pokorio Očevoj volji. Marija ga slijedi i u ovom: i ona se također s ljubavlju pokorila Očevoj volji prije nego su strašna samoća i tama obuzeli njezino srce, kao što je nastala tama po svoj zemlji (usp. Mt 27,45). Ova samoća i klanjanje ostale su u središtu njezina života sve do smrti, sve dok i za nju nije došao čas uskrsnuća.
Padre Reniero Cantalamessa
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: