Razmatranje za 26. dan korizme: Otkupljeni za vječnost

RAZMATRANJE ZA DVADESET I ŠESTI DAN KORIZME:

Otkupljeni za vječnost

Neka ispitivanja otkrila su čudnu činjenicu: postoje, također i među vjernicima, osobe koje vjeruju u Boga, ali ne u život poslije smrti. Ali kako možemo takvo što misliti? Krist je, kaže poslanica Hebreima, umro da nam osigura “vječno otkupljenje” ‘Heb 9,12). Ne vremenito nego vječno!

Govori se kako se nikad nitko od tamo nije vratio da bismo bili sigurni da vječnost doista postoji i da nije samo neka iluzija. Nije istina! Postoji jedan koji se svaki dan vraća od tamo kako bi osigurao i obnovio svoje obećanje, ako ga znademo slušati. Onaj prema kojemu idemo dolazi nam u susret po Euharistiji da nam da predokus (praegustatuml) gozbe u kraljevstvu nebeskom.

Morali bismo u svijetu klicati od ove nade da bismo sami sebi i drugima pomogli pobijediti strahotu smrti i tmurno, pesimističko raspoloženje  koje lebdi nad našim društvom. Umnažaju se beznadna stanja na zemlji: “Mravinjak koji se razmrvio, planet koji je u tjeskobi”… Znanost nam daje sve detaljnije i veću mogućnost raspada svemira. Ohladit će se zemlja i drugi planeti, sunce i druge zvijezde, ohladit će se sve stvoreno… Smanjuje se svjetlost i povećava crna rupa u svemiru. Širenje će jednog dana nestati i započet će kontrakcija i na kraju ćemo vidjeti kolaps cjelokupne materije i postojeće energije u jednu kompaktnu strukturu beskonačne gustoće. To će biti dakle Big Crunch, ili velika implozija, i sve će se vratiti u prazninu i tišinu koja je predhodila velikom prasku (Big Bang), prije petnaest milijardi godina.

Nitko ne zna hoće li se stvari razvijati uistinu ovako ili na neki drugi način. Vjera nas uvjerava da i ako se dogodi tako, to neće biti konačni kraj. Bog nije pomirio svijet sa sobom da bi ga prepustio ništavilu; nije obećao da će ostati s nama sve do kraja svijeta da bi se poslije povukao, sam u svoje nebo u trenutku kad ovaj kraj nadođe. “Ljubavlju vječnom ljubim te”, Bog je rekao čovjeku u Bibliji (Jr 31,3), i obećao mu “vječnu ljubav” Božju, drugačiju od one ljudske.

Padre Reniero Cantalamessa