Razmatranje za 28. dan korizme: Znakovi Kristove ljubavi

RAZMATRANJE ZA DVADESET I OSMI DAN KORIZME

Znakovi Kristove ljubavi

Da bismo razumjeli kolko nas Bog ljubi, sada imamo jednostavno i sigurno sredstvo: gledajmo koliko je trpio! Ne samo u tijelu, već iznadsvega u duši. Jer istinska Kristova muka je ona koja se ne vidi i koju je proglasio u Getsemaniju: “Duša mi je na smrt žalosna” (Mk 14,34). Isus je umro u svom srcu, prije nego u svom tijelu. Tko može prodrijeti u napuštanje, tugu, tjeskobu duše Ristove i osjećaja da je “postao grijeom”, on, najneviniji Sin Očev? S dobrim razlogom, liturgija Velikog petka stavila je na usne raspetog Krista, ove riječi tužaljki: “O svi vi koji prolazite, stanite i vidite ima li boli kao što je bol moja!”

Razmišljajući o trenutku u kojem su ove riječi izgovorene: “Sic Deus dilexit mundum – Tako je Isus ljubio svijet!” (Iv 3, 16). Na početku svog Evanđelja, Ivan kliče: “Vidjeli smo njegovu slavu!” (Iv 1,14). Ako pitamo Evanđelistu: Gdje je vido njegovu slavu?, on će nam odgovoriti: “Pod križem sam vidio njegovu slavu!” Zato što je Božja slava u skrivenosti njegove slave radi nas, u ljubavi kojom nas je ljubio. Ovo je najveća slava koju Bog ima izvan samoga sebe, izvan Trojstva. Puno veća od one stvoriteljske i od one kojom je stvorio cijeli svijet. Sada kad je s desne u slavi Očevoj, Kristovo tijelo više ne sadržava znakove i karakteristike svog smrtnog tijela; jednu stvar, ipak, ljubomorno čuva i pokazuje čitavom nebeskom dvoru, govori nam Otkrivenje: znakove svoje muke, svoje rane. Na njih je ponosan jer su znak njegove velike ljubavi prema stvorenjima.

Padre Reniero Cantalamessa