Razmatranje za 29. dan korizme: Podno križa

RAZMATRANJE ZA DVADESET I DEVETI DAN KORIZME:

Podno križa

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« (19,25-27).  Ovo su riječi koje su ispričane za vrijeme muke. Izvijestio nas je isti onaj koji ih je čuo i koji je bio zajedno s Marijom pod križem: Ivan. Malo novosti do nas dopier iz izvora tako izravnog i sigurnog kao što je ovaj. Nad njima želimo ostati u meditaciji.

Ako je Marija bila “u blizini Isusova križa” na Kalvariji, to znači da je tih dana bila u Jeruzalemu, ako je bila u Jeruzalemu, to znači da je sve vidjela. Sudjelovala je u cijeloj muci Sina, od povika: Barabba, Barabba do all’Ecce homo. Vidjela je sina bičevana, okrunjena trnjem, pljusnuta ćuškom; vidjela je njegovo golo tijelo na križu, uzdrhtalo pred smrtnom agonijom. Vidjela je vojnike koji su razdijelili njegove haljine i trganje gornje haljine (tunike) koju mu je sama satkala s puno ljubavi. I ona je također sve do dna ispila gorki kalež. Nakon Isusa, jedino njoj pristaju riječi izrečene o drevnoj kćeri Sionskoj u njenoj pustoši: “O svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen!” (Tuž 1,12).

Marija nije bila sama pod križem; bile su s njom druge žene, pored Ivana: jedna njezina sestra, zatim Marija Kleofina i Marija Magdalena.  Možemo pomisliti da je Marija jedna među mnogim prisutnim ženama. Ali ona je kao “njegova majka” i ovo sve mijenja, smještena u drugu i jedinstvenu poziciju u svijetu, različitu od svih drugih prisutnih.

Sudjelovao sam, s veremena na vrijeme, na sporovodu nekih mladih ljudi. Mislim posebno na jednog mladića. Za lijesom je išlo nekoliko žena. Sve su bile obučene u crno, sve plakale. Izgledalo je da sve na istin način pate. Ali među njima je bila u crnini jedna posebna, na koju su mislili svi prisutni, i prema kojoj su skrivećke okretali pogled: majka. Njezine su oči bile uperene u lijes kao okamenjene i vidjelo se da njezine usne bez prestanka ponavljaju sinovo ime. Kada su nakon svećenika, u trenutku Sanctus (Svet) svi počeli recitirati: Svet, svet, svet Gospodin Bog sabaot…” i ona je počela spontano govoriti: “Svet, svet, svet…”. U tom sam trenutku pomislio na Mariju pod križem.

Ali od Marije se tražilo nešto puno teže: oproštenje onima koji su joj ubili Sina. Kad je čula Sina koji kaže: “Oče, oprosti im, jer neznaju što čine” (Lk 23,34), Marija je odmah shvatila što od nje očekuje Otac nebeski: da i ona kaže, u svom srcu, isti riječi: “Oče, oprosti im…”. I on joj je rekao, oprostio sam.

Padre Reniero Cantalamessa

---