Razmatranje za četvrti dan korizme: Rijeke žive vode

RAZMATRANJE ZA ČETVRTI DAN KORIZME:

Rijeke žive vode

Jednoga dana, u doba kada je hram u Jeruzalemu bio uništen, a ljudi protjerani u Babilon, prorok Ezekiel imao je viđenje. Vidio je pred sobom obnovljen hram i kako ispod praga hrama, na desnoj strani, voda teče van prema istoku. Počeo je slijediti tok vode i primjetio je da ona sve više i više buja, najprije mu je sezala do gležnja, a zatim do koljena, a zatim do pojasa, sve dok nije postala rijeka koju se nije moglo prijeći. Vidio je da na obali rijeke rastu svakovrsne voćke i čuo je glas koji govoraše:  “Ove se vode spuštaju u pustinju i teku u Mrtvo more, a kad se u more izliju, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi (usp. Ez 47,1ss).

Evanđelista Ivan vidio je da se ovo proročanstvo ostvarilo u Kristovoj muci. “… nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda” (Iv 19,34). Liturgija Crkve prikupila je ovo učenje, pjevajući na početku svake svečane mise u uskrsnom vremenu ove proročke riječi koje se odnose na Krista: “Vidi aquam egredientem de tempio – Vidjeh vodu što izvire iz hrama”.

Isus je hram koji su ljudi razrušili, ali kojeg je Bog obnovio, uskrsnuvši ga od mrtvih: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići”; i evanđelista tumači “da je on govorio o hramu svoga tijela” (Iv 2,19-21). Kristovo tijelo na križu je dakle novi hram, središte novog štovanja, konačno mjesto slave i Božje prisutnosti među ljudima. I sada, evo, iz desnog boka ovog novog hrama provrela je voda.

I ova voda, također, kao ona koju je video prorok, započela je kao mali potočić, ali je sve više i više bujala sve dok i ona nije postala velika rijeka. Od tog potočića voda se spušta, zapravo, duhovno, u sve krstionice Crkve. U lateransku krstionicu, papa Leon Veliki dao je urezati dva latinska stiha koja, prevedeno, znače: “Ovo je izvor koji cijeli svijet pere – izvirući iz rane Kristove iz svog iskona. Fons hic est qui totum di- luit orbem – sumens de Christi vulnereprincipium”. Uistinu “izvori žive vode” potekli su iz njegovih grudi, iz Kristovih grudi na križu!

Padre Reniero Cantalamessa