Razmatranje za peti dan korizme: Zaodijenimo se Kristovom poniznošću
Objavljeno: 9. ožujka 2014.
RAZMATRANJE ZA PETI DAN KORIZME
Zaodijenimo se Kristovom poniznošću
Godine 630. poslije Krista, bizantski car Heraklit, nakon pobjede nad perzijskim kraljem, vratio je relikveje Svetog Križa koje je ovaj odnio iz Jeruzalema, četrnaest godina prije. Kada je nanovo postavio dragocjene relikvije u baziliku koju je na Kalvariji sagradio car Konstantin, dogodila se jedinstvena činjenica koje se prisjećamo u liturgiji na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna. “Heraklit – čitamo u časoslovu tog blagdana – sav prekriven zlatnim ornamentima i dragim kamenjem, htio je proći kroz vrata koja vode na Kalvariju, ali nije mogao proći. Što se više trudio da prođe, sve više se osjećao kao ukopan na mjestu.
Zavladalo je opće zaprepaštenje. Jeruzalemski biskup Zaharija je ukazao caru da možda njegov trijumfalistički stav nije pristajao poniznosti kojom je Isus Krist prešao taj prag noseći svoj križ. Na savjet biskupa car je odmah odložio sjajno carsko odijelo i bos, ponizno u pokorničkoj odjeći, bez poteškoća prešao ostatak puta i došao na mjesto gdje je trebao postaviti križ”.
Iz ovog događaja nastaje kasniji obred u kojemu papa, odloživši ruho i bos, ide poljubiti križ. No, ovaj događaj također ima duhovno i simbolično značenje koje se tiče svih nas, čak i onih koji ne idu bosi poljubiti križ. Nemoguće je približiti se Raspetomu, ako prije ne odložimo svu svoju težnju za veličinom, za našim titulama; jednom riječju, našu oholost (ponos) i našu ispraznost. Jednostavno nije moguće; bit ćemo neprimjetno odbijeni.
Ovo je ono što želimo učiniti u ovoj liturgiji. Dvije jednostavne stvari: prva, baciti u podnožje Raspetoga cijeli teret oholosti svijeta i naše osobne oholosti; drugo, zaogrnuti se poniznošću Kristovom i s njom se vratiti kući “opravdani”, kao carinik u hramu (usp. Lk 18,14), to jest pomireni, obnovljeni.
Padre Reniero Cantalamessa
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: