Razmatranje za peti dan korizme: Zaodijenimo se Kristovom poniznošću

RAZMATRANJE ZA PETI DAN KORIZME

Zaodijenimo se Kristovom poniznošću

Godine 630. poslije Krista, bizantski car Heraklit, nakon pobjede nad perzijskim kraljem, vratio je relikveje Svetog Križa koje je ovaj odnio iz Jeruzalema, četrnaest godina prije. Kada je nanovo postavio dragocjene relikvije u baziliku koju je na Kalvariji sagradio car Konstantin, dogodila se jedinstvena činjenica koje se prisjećamo u liturgiji na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna. “Heraklit – čitamo u časoslovu tog blagdana – sav prekriven zlatnim ornamentima i dragim kamenjem, htio je proći kroz vrata koja vode na Kalvariju, ali nije mogao proći. Što se više trudio da prođe, sve više se osjećao kao ukopan na mjestu.

Zavladalo je opće zaprepaštenje. Jeruzalemski biskup Zaharija je ukazao caru da možda njegov trijumfalistički stav nije pristajao poniznosti kojom je Isus Krist prešao taj prag noseći svoj križ. Na savjet biskupa car je odmah odložio sjajno carsko odijelo i bos, ponizno u pokorničkoj odjeći, bez poteškoća prešao ostatak puta i došao na mjesto gdje je trebao postaviti križ”.

Iz ovog događaja nastaje kasniji obred u kojemu papa, odloživši ruho i bos, ide poljubiti križ. No, ovaj događaj također ima duhovno i simbolično značenje koje se tiče svih nas, čak i onih koji ne idu bosi poljubiti križ. Nemoguće je približiti se Raspetomu, ako prije ne odložimo svu svoju težnju za veličinom, za našim titulama; jednom riječju, našu oholost (ponos) i našu ispraznost. Jednostavno nije moguće; bit ćemo neprimjetno odbijeni.

Ovo je ono što želimo učiniti u ovoj liturgiji. Dvije jednostavne stvari: prva, baciti u podnožje Raspetoga cijeli teret oholosti svijeta i naše osobne oholosti; drugo, zaogrnuti se poniznošću Kristovom i s njom se vratiti kući “opravdani”, kao carinik u hramu (usp. Lk 18,14), to jest pomireni, obnovljeni.

Padre Reniero Cantalamessa