Razmatranje za šesti dan korizme: Marijin hod: u vjeri ne u gledanju
Objavljeno: 10. ožujka 2014.
RAZMATRANJE ZA ŠESTI DAN KORIZME:
Marijin hod: u vjeri ne u gledanju
Usporedba s Abrahamom pomaže nam shvatiti značenje Marije prisutnosti pod križem. Ova usporedba predložena je od samog anđela Gabrijela u Navještenju, kad govori Mariji iste riječi koje su bile rečene Abrahamu: “Bogu ništa nije nemoguće” (Iv 18,14; Lev 1,37). Ali to je posebno vidljivo iz činjenice. Bog je obećao Abrahamu da će imati sina, iako su on i njegova supruga nerotkinja u poodmakloj dobi. I Abraham je povjerovao. Također i Mariji Bog navješta da će imati sina, bez obzira na činjenicu što ona ne poznaje muža. I Marija je povjerovala. No Bog još jednom ulazi u Abrahamov život i traži, ovaj put, da žrtvuje vlastitog sina kojeg mu je sam On dao i za kojeg je rekao: “Izak će imati potomstvo”. Abraham, i ovaj put, sluša.
I u Marijin život, također, Bog dolazi drugi put, tražeći je da dopusti, zapravo da bude sudionica, u žrtvovanju Sina, za kojeg je rekao da će vladati zauvijek i da će biti velik. I marija je poslušala. Abraham se uspeo s Izakom na goru Moriu i Marija se za Isusom uspela na goru Kalvariju. Ali od Marije je tražio puno više nego od Abrahama. Bog je u posljednji trenutak zaustavio Abrahama i on je natrag dobio sina živa. Marija ne. Ona je morala prijeći tu ekstremnu liniju smrti, bez povratka. Sin joj je ponovno vraćen, ali tek kada je skinut s križa.
Jer je hodila u vjeri, ne u gledanju, Marija se nadala da će se u nekom trenutku promijeniti tijek događaja, i da će biti prepoznata nevinost njenog Sina. Nadala se pred Pilatom, ali uzaludno. Nadala se na putu prema Kalvariji, ali uzaludno. Bog je išao prednjom. Nadala se u podnožju križa, prije nego je zabijen prvi čavao.
Nije bilo moguće. Nije li možda bila uvjerena da će joj Sin uzići na prijestolje Davidovo i da će zauvijek vladati nad prijestoljem Jakovljevim? Nije li dakle ovo tu, križ, Davidovo prijestolje? Tako, Marija se “nadala protiv svake nade” (Rim 4,18); nadala se u Bogu, čak i kad je nestao posljednji razlog ljudskog nadanja.
No sada ćemo iz ove usporedbe izvući jednu nužnu posljedicu. Ako je Abraham, za ono što je učinio, zaslužio da se nazove “otac svih nas” (Rim 4,17) i “naš otac u vjeru” (Rimski kanon), onda Mariju slobodno može nazvati “majkom svih nas” i “našom majkom u vjeri”, ili “majkom Crkve”? Bog kaže Abrahamu: “Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim … jer naroda mnogih ocem ja te postavljam” (Post 17,5.22,16).
Isto, ali puno jače, on (Bog) sada govori Mariji: Jer si to učinila i nisi mi uskratila svog Sina, svog jedinog Sina, blagoslovit ću te svakim blagoslovom. Postavljam te Majkom mnoštva naroda!”
Padre Reniero Cantalamessa
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: