Sv. Lujza de Marillac

• Lujza je znala da je kršćanstvo religija radosti, da kršćani trebaju radost širiti oko sebe, pa i kad se čini da je ništa ne može opravdati.

• Lujza je jednako budnu pažnju posvećivala izboru sestara koje će raditi s napuštenom djecom. Za takvu zadaću bila je potrebna osobita sklonost, velika dobrota i nježnost, a i posebna priprava. S tom djecom trebale su raditi najbolje sestre, najbogatije krepostima. Lijep napredak one djece doista je ovisio i o uzoru na koji su se mogla ugledati. Sveti Vinko je sestrama govorio: “Toj ćete djeci biti kao “tete”, pa kakva bude teta – takva će biti i djeca. Ako bude dobra, bit će i djeca dobra; ako bude zločesta, takva će biti i djeca, jer ona rado oponašaju ono što rade tete. Ako budete ljutite, djeca će biti neugodna, ako se pred njima budete ponašale neozbiljno, bit će takva i djeca; ako budete mrmljale, i ona će mrmljati.” Još im je tumačio da ova dječica trebaju dva puta više ljubavi jer je majčina smrt težak doživljaj za dijete, ali mu je dvostruko teži. doživljaj ako ga napusti ona koja gaje dala na svijet. Stoga je i pomoć kršćanske ljubavi dvostruko zaslužna, osobito jer pomaže krhkim, malim stvorenjima bez obrane, koja su najbliža Isusu, dapače, ona su slika Sina Božjega: “Što god ste učinili jednome od ovih malenih, meni ste učinili”.

• Lujza je Presveto Trojstvo predočivala i kao uzor života. Pisala je: “Prave kćeri kršćanske ljubavi, ako hoće dobro činiti ono što Bog od njih zahtijeva, moraju međusobno biti sjedinjene, jer nam je naša iskvarena narav oduzela to savršenstvo srca, odjeljujući nas od našeg jedinstva koje je u Bogu; stoga moramo sve, da se približimo Presvetom Trojstvu, biti jedno srce i djelovati u istom duhu, kao što je to u trima Božans­kim Osobama.”

• I tako su se mnoge istine svete vjere čitale i molile u vidu čašćenja Presvetog Trojstva: Marija je najsjajnija slika Trojstva, jer je Bog u njoj “po pravu posinstva”. Ona je u uskoj vezi s vječnim Ocem, kao majka njegova Sina, ona je i “Svetište Duha Svetoga” po snazi Utjelovljenja”.

• U Euharistiji, rekla je, “Druga Osoba Presvetog Trojstva zaista je u svetoj hostiji svojim svetim čovještvom; i zatim je u njoj prisutno i Presveto Trojstvo po jedinstvu svog bitka”.

• Lujza de Marillac nazvana je i “mističarkom Duha Svetoga”. Nema sumnje o tome da su neki odlučni ča­sovi njena života bili povezani s Trećom Osobom Pre­svetog Trojstva. Duh Sveti je zauvijek bio u središtu njenog duhovnog života. Njemu je upućivala molitve koje je sama sa­stavljala, molitve pune žara, zahvalnosti, predanja. “O Duše Sveti, ljubavi Oca i Sina – molila je prije nego je pristupila svetoj Pričesti – dođi da očistiš i uljepšaš moju dušu, da ugodim svojem Spasitelju i da ga mogu primiti na njegovu slavu i za svoje spasenje”. Uvijek se velikom revnošću pripremala za blagdan Duhova, a prije toga obično je obavljala duhovne vježbe koje je započinjala na dan Isusova Uzašašća.

• Lujza je poticala i svoje kćeri da se na sličan način pri­premaju za svetkovinu Duha Svetoga – velikom sabranošću, ustrajne u iščekivanju. Pisala im je: “Zaklinjem dobrotu našeg Gospodina neka raspoloži vaše duše da primite Duha Svetoga, te gorite ognjem nje­gove ljubavi, da budete savršene u toj ljubavi, koja će vas voditi da iznad svega ljubite presvetu volju Bogu”. I dalje je pisala: “Duše koje su istinski siromašne i ko­je žele služiti Bogu, moraju imati veliko pouzdanje da će im Duh Sveti pri svom posjetu, ako u njima ne nai­đe na nikakav otpor, dati pravo raspoloženje za vrše­nje presvete Božje volje, što mora biti njihova jedina želja. Ali da budu u tom stanju potpunog predanja, treba da poput apostola budu savršeno poslušne, uz iskreno priznavanje vlastite nemoći i potpuno otrgnu­te od svakog stvorenja, pa i od samoga Boga što se tiče osjetnih utjeha. Zaista, Sin Božji koji je apostole pri­premao za dolazak Duha Svetoga, i njih je uveo u to stanje posvemašnjeg otrgnuća i nutarnje ogoljenosti, a svojim Uzašašćem lišio ih je i svoje svete božanske prisutnosti”.

Nastavlja se…

---