Sv. Lujza de Marillac

Objavljeno: 15. ožujka 2013.

U Lujzino vrijeme teologija je u prvi plan isticala Boga Oca-suca, pripravna, doduše, na praštanje, ali u suđenju stroga, spremna osuditi grešnike. Nije to, dakle, bio Otac, pun ljubavi i razumijevanja, opisan u Evanđelju u slikama Dobrog Pastira koji traži izgubljenu ovcu, nije to bio otac rasipnog sina, spreman na praštanje. Ljudi Srednjeg vijeka, kao i oni koji su neposredno slijedili poslije njega, skoro da su stalno živjeli u strahu pred tim Bogom, strogim, neumoljivim sucem. Nasuprot tome, Isus Krist, kao najveći izraz Božje ljubavi, i sa svim onim što to znači, kao da je bio potisnut u drugi plan.

Lujza je već u svojim mlađim godinama upoznala divne crkvene ljude – Franju Saleškoga, Petra de Berullea i samog Vinka Paulskoga, kojima je u središtu pobožnosti bilo Utjelovljenje, to jest Krist, kojega su promatrali i u njegovom čovještvu, u njegovom zemaljskom životu. Tumačili su Isusovu nauku, njegova djela te im je Isus postao učitelj i savršeni uzor. Krist sa svojom velikom ljubavlju prema ljudima, svojom strpljivošću prema bolesnicima, jadnicima, odbačenima, svojom naklonošću prema siromasima – idealno je nadahnjivao i poticao na požrtvovan život i djela za siromahe, što ih je provodila Lujza i njene sestre.

Lujza je stoga imala potpuno drugačiju slika Boga. To je bio Otac, milosrdan, spreman na praštanje i pun Ljubavi.


  • Utjelovljenje je bez sumnje najveći dokaz ljubavi što ga je Bog dao čovjeku: Sin Božji postaje čovjekom, uzima ljudsku narav sa svim njenim slaboćama i fizičkim granicama, patnjama, čak i sa smrću – da spasi nas, da uspostavi onaj intimni dijalog koji je grijeh prekinuo, te da čovjeka učini novim stvorenjem. To je potresna, jedinstvena činjenica, koja je središnja točka za razmišljanje mnogih učenjaka, svetaca, kršćana koji žele u svagdašnjici živjeti Evanđelje.
  • U traženju vlastitog stila života Lujza je iz razmatranja o životu Kristovu crpila još jednu drugu važnu pouku: to je činjenica da je Učiteljevu djelatnost uvijek pratila molitva i kontemplacija. Isusov prijekor, upućen prezaposlenoj Marti, koja je u pomoć pozvala sestru Mariju koja je u zanosu slušala Učitelja umjesto da se prihvati posla – taj prijekor nije značio da Isus prihvaća jedan odnos prema radu, a odbacuje drugi, nego nastoji da se oba držanja usklade. Aktivan život, apostolsko i misionarsko djelovanje, ne smije ostati bez kontemplacije i molitve, upravo stoga što se bez molitve može osiromašiti i iscrpsti. Molitva je glavna hrana aktivnosti, kontemplacija mora dati poleta apostolatu. Sinteza djelotvornog kršćanskog života koju su danas svi prihvatili, naglašena je na II vatikanskom koncilu, osobito u Dekretu Perfectae caritatis (PC 8).
  • Krist se u siromasima skrivao, a to znači: dati se na služenje siromasima, bilo je isto kao služiti Kristu. Lujza je neke svoje spise uputila sestrama da im razjasni značenje Utjelovljenja i opiše im Isusov život od začeća u djevičanskom krilu Marijinom pa sve do rođenja, zatim skroviti život u Nazaretu i tako sve dalje i dalje do muke, smrti i uskrsnuća, upravo s nakanom da u sestrama izazove udivljenje, motrenje i ljubav, a i stoga da iz svakog događaja, čina, izvede pouku koja će ih voditi u životu.
  • Još im je govorila: “Stalno nam mora biti pred očima naš uzor, a to je primjer života Isusa Krista, da ga slijedimo, jer na to smo pozvane, ne samo kao kršćanke, nego još više stoga što nas je Bog izabrao da mu služi­mo u siromasima”.
  • Ukratko, ništa iz Kristova života nije se moglo zanemariti, otkloniti kao nešto što se ne bi moglo nasljedovati. Čak i poniženja, patnje, pa i sama smrt – jer “svi čini Sina Božjega nama su primjer i pouka”. – “Ljubav vas mora poticati da častite trpljenje Sina Božjega… Trpite, dakle, istim raspoloženjem, podlažući se onome što Bog od vas traži.”
  • Ukratko, ništa iz Kristova života nije se moglo zanemariti, otkloniti kao nešto što se ne bi moglo nasljedovati. Čak i poniženja, patnje, pa i sama smrt – jer “svi čini Sina Božjega nama su primjer i pouka”. – “Ljubav vas mora poticati da častite trpljenje Sina Božjega… Trpite, dakle, istim raspoloženjem, podlažući se onome što Bog od vas traži.”

Nastavlja se…


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: