Svetkovina sv. Vinka Paulskoga

Danas, 27. rujna Crkva slavi velikog apostola Božje milosrdne ljubavi – Sv. vinka Paulskoga. Zato rado, sv. Vinka nazivamo svecem srca. Vinko je imao oči srca, imao je srce koje vidi, srce koje je bilo spremno vidjeti i djelovati u duhu kršćanske ljubavi. Sav je gorio od želje da i drugi upoznaju i zavole Krista onako kako ga je on prepoznao u svom životu. Zto je često ponavljao: “Mi živimo od baštine Isusa Krista, od znoja siromašnih ljudi. Doista siromasi nas hrane. Zapravo smo krivi mi (svećenici) zbog svega što trpe, ako ne žrtvujemo sav svoj život da ih poučimo. I kad im pomažemo mi vršimo djelo pravednosti, a ne milosrđa”.

Upoznati Isusa Krista i širiti njegov nauk

Upoznavanje Krista usmjerava nas i potiče da drugima prenosimo Njegov nauk. Nakon što proniknemo u taj nauk, glavna briga ostaje kako ga predstaviti (=ponuda). Poglavito je važno ne činiti to služeći se velikim riječima. Sveti Vinko ih je izbjegavao zajedno s kićenim frazama i ushićenjima kakva su u njegovo doba bila na visokoj cijeni. On hvalom obasipa “skromni način”, jer je to način kojim se služio Sin Božji za naviještanje svoga evanđelja ljudima (XI, 265). Neovisno o određenom načinu koji danas pobuđuje na smijeh: narav, motivi, sredstva, sveti Vinko živo preporuča jednostavan, izravan, prisan, uobičajeni način izražavanja. Neka navjestitelj pripazi da ne bi “zasjenio i krivotvorio riječ Božju” (XI, 284). Svetom Vinku je najvažnije navijestiti Krista i to učiniti jasnim riječima koje su shvatljive suvremenicima. I dok se njegovo stoljeće služi zamršenim i zapletenim izrazima, on zazire od tzv. načina govora s katedre i živo preporuča jednostavnost. Ističe primjer nad primjerima: “Naš Gospodin kada je pošao sjesti na kamen u blizini zdenca …, započeo je poučavati ženu upitavši je da mu dade vode. ‘Ženo, daj mi vode’, reče joj”. Na sličan način i mi trebamo upitati ovoga ili onoga s kim se susrećemo: “E pa dobro! Kako su vam konji? Kako ide ovo? Kako je ono? Kako ste Vi?” (XI, 383). Još ga čujemo kako nam govori: “Oh! Kako će sretni biti oni koji će u trenutku svoje smrti moći izgovoriti ove lijepe riječi našega Gospodina: Gospodin me je poslao propovijedati Evanđelje siromasima! Vidite, draga moja braćo, glavna djelatnost našega Gospodina bila je raditi za siromahe …” (XI, 133-135).

I mi danas, moramo gorjeti Vinkovom revnošću i duhom kako bimo Krista učinili prepoznatljivim i djelotvornim u svakodnevnom životu.