U Zagrebu proslavljena svetkovina sv. Vinka Paulskoga

Svetkovina sv. Vinka Paulskoga, duhovnog utemeljitelja naše Družbe, u istoimenoj crkvi u Zagrebu svečano je proslavljena u nedjelju 27. rujna. Svečanu misu u 18.30 sati predslavio je apostolski nuncij u RH nadbiskup Giorgio Lingua u koncelebraciji s tajnikom Apostolske nuncijature don Alfredom Rayan D’Souza, rektorom samostanske crkve preč. Franjom Jačmenicom i prof. Antonom Tamarutom.

Prigodnu propovijed Nuncij je temeljio na odlomku iz Lukinog evanđelju, tj. na prispodobi o milosrdnom Samarijancu koja je izvor uvijek aktualnog, vječnog nadahnuća. Potaknuvši prisutne vjernike na promišljanje o pitanju Tko je moj bližnji? nadbiskup Lingua je pojasnio da biti bližnji “nije pitanje prostora, već srca“. Dobri Samarijanac je, naime, ikona Isusova koja nam zorno predstavlja lik Isusa koji je učinio prvi korak prema nama, dok smo još bili grešnici, koji nije došao na svijet zbog pravednika, već zbog grešnika i koji nas ovom prispodobom poučava kako treba ljubiti bližnjega i kako treba živjeti: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13,15).

Prispodobu o dobrom Samarijancu dobro je razumio i primjerom svoga života pokazao sv. Vinko za kojega „ljubiti bližnjega nije bilo samo socijalno djelo, već kontemplacija“, rekao je nuncij Lingua. Podsjetio je sestre na poznati odlomak iz Spisa sv. Vinka Paulskoga:„Neka vas ne mori tjeskoba u misli niti pomisao na grijeh zbog toga što ste propustili molitvu poradi služenja siromasima. Ne zanemarujemo naime Boga ako se radi Boga od njega udaljimo, to jest ako propustimo jedno Božje djelo da bismo na taj način izvršili drugo. Stoga, kad ostavite molitvu da iziđete u susret nekom siromahu, sjetite se da je to također služba koja se iskazuje Bogu. Ta ljubav je veća od bilo kakvih propisa, i njoj mora sve težiti. Ona je uzvišena gospodarica, pa valja izvršavati što naređuje”.

Da je ljubiti bližnjega kontemplativno djelo govori nam i sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Ulaskom u novo tisućljeće, poručio je Nuncij: „Ako smo uistinu ponovno krenuli od razmatranja Kristova, morat ćemo ga prepoznati poglavito na licu onih s kojima se on sam želio poistovjetiti: ‘Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’ (Mt 25,35-36). Ovaj odlomak nije tek poziv na ljubav: to je  kristologija koja  obasjava samo otajstvo Krista. Prema toj stvarnosti, ne manje nego li prema pravovjernosti, Crkva mjeri svoju vjernost kao Kristova Zaručnica“ (NMI 49).

Na kraju homilije Nuncij je zahvalio Družbi za sestre koje trenutno služe u Nuncijaturi, kao i za one koje su im prethodile: „Poput dobrog Samarijanca, i one se brinu za siromašne Nuncije koji su, ako putem baš nisu upali među razbojnike, i dalje stranci, često s teškoćama u međusobnom razumijevanju zbog jezika, različitih kultura i ukusa, ponekad slabog zdravlja, uvijek potrebni razumijevanja i ohrabrenja. Vaše sestre služe ne štedeći svoju energiju, ne gledaju na sat, uvijek na raspolaganju i vrlo pažljive. Od srca zahvaljujem i u ime svojih prethodnika“.

Ujedno je iskoristio priliku da sestrama čestita nedavno proslavljen veliki Jubilej zazivajući obilni Božji blagoslov na cijelu Družbu za sve što je učinila i što još uvijek čini, posebno za Crkvu u Hrvatskoj: „Molimo da baklja Vinkove karizme i danas svijetli nepomućenim sjajem i da dalje donosi vrijedne plodove u Crkvi i društvu, nastavljajući kao i uvijek do sada stavljati u središte služenje siromasima, pomažući svima, ne tražeći osobne dokumente ili uvjetujući pomoć: tko je u potrebi, tko god on bio, neka bude prihvaćen kao drugi Isus, kao njegovo tijelo.

Od srca čestitam vaš veliki jubilej! Hvala Vam za sve što ste učinile i činite! Sve je to zapisano kod Gospodina u knjizi života. Neka vas Bog i dalje blagoslivlje obilnim milostima i obdari novim vrijednim zvanjima, da karizma sv. Vinka zasja novim sjajem i donosi vrijedne plodove u budućnosti!“

Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici. U ime svih, a posebno u ime bolesnih i nemoćnih sestara Družbe, riječima dobrodošlice Nuncija je pozdravila majka Miroslava Bradica. Zahvalila je za radosni i spremni odaziv da svojim prvim dolaskom u Kuću maticu Družbe uzveliča proslavu nebeskog zaštitnika i zagovornika jedne od najstarijih družbi u Hrvatskoj. U kratkim crtama iznijela je povijest Družbe osvrnuvši se na nedavno proslavljeni Jubilej. Istaknula je da Družba, iako brojčano smanjena i s većim brojem starijih članova, još uvijek nastoji vršiti karizmu milosrdne ljubavi na svim područjima svoga djelovanja.

Nuncij Lingua je zahvalio majci Miroslavi na pozivu te za rad sestara u Nuncijaturi. Zazvao je Božji blagoslov na sve sestre Družbe, posebno na nemoćne i bolesne, a spomen na njegov prvi dolazak u Kuću maticu ostao je zabilježen i u Spomenici Družbe.

---