U Žepču održani biblijsko-molitveni susreti za majke i supruge

Korizmeni hod majki i supruga uz lectio divina

Korizma je put od pepela do ognja, od ropstva do slobode, od grijeha do obraćenja i konačno od muke do uskrsnuća. Razmišljajući kako ovo sveto vrijeme učiniti posebnim, različitim od prethodnih godina, željele smo započeti korizmeni hod na jedan sasvim drugačiji način. Na um i srce došle su nam mlade majke koje zauzete svakodnevnim obvezama, brigama i svime što obiteljski život nosi, malo ili uopće nemaju vremena za sebe, za odmor u blizini Božjoj. Tako je naša zajednica u Žepču odlučila pozvati malu grupu majki na lectio divina svake srijede tijekom korizme. S povjerenjem smo krenule na naše korizmeno putovanje, podržavano brigom, molitvom i pokorom za sve naše obitelji.

U nastavku donosimo doživljaj jedne sudionice…

    Možda ti se jednom u životu pruži ovakva prilika zato, draga moja majko, zagrli je svom snagom.
    Na početku ove korizme dobivam poziv da sudjelujem u jednoj duhovnoj obnovi za mlade majke i bez previše razmišljanja odlučila sam da je baš to ono što mi treba ove korizme. U strahu kako ću se uklopiti, kako će to izgledati i kako ću naći vremena prve srijede odlazim u samostan sestara milosrdnica. Preplašena pokucala sam na vrata, a onda su me dočekali osmijesi i toplina. Već tada sam znala da nisam pogriješila.
    Naš prvi susret počeo je upoznavanjem pojma lectio divina (molitveno čitanje Božje riječi). Sestra Mirjam objasnila nam je i pokazala kako moliti na jedan novi način, kako razumjeti, kako biti blizu Bogu, samo slušajući i razmišljajući o Božjoj riječi. Laganim glasom pročitala je ulomak Evanđelja.
    Razgovarale smo o priči koju smo čule, tražile smo sebe, vlastiti život u tim riječima i rečenicama. Možda po prvi put u mom životu pojedine rečenice i riječi došle su mi u srce, ali sa jednim sasvim novim značenjem, dosada meni nepoznatim i dalekim. Nakon razgovora, u tišini odlazimo u malenu spokojnu kapelicu okupanu mirisom tamjana. Bilo je vrijeme za našu meditaciju, kako bismo sada svoje misli prepustile Njemu i dopustile da On upravlja njima, da nas vodi. U tišini prisutnosti Božje, svaka od nas bila je u svojim mislima i razgovorima s Njim. U tim trenutcima toliko Isusove ljubavi dopire do tebe, a ti postaješ sve svjesnija svoje malenosti i grešnosti, svojih strahova i borbi. Čuju se uzdasi majki… U pojedinim trenucima vidjela bi se i pokoja suza kako tiho klizi niz obraze nas žena, koje smo danas tu jer tijekom ove korizme želimo napraviti nešto drugačije i više. Nakon meditacije svaka majka molila je kratko Očenaš ili Zdravomariju za sve one koje je tu večer u svome srcu donijela pred Isusa.
    Duhovni dio zaključile smo molitvom i razgovor nastavile uz ukusni čaj sestre Željke i zdravi kolač sestre Mirjam. Svi ti mirisi i okusi pripremljeni s ljubavlju za nas također će ostati urezani u sjećanje još dugo vremena.
    Tako smo nestrpljivo iščekivale svaku srijedu i ponovni susret. Svako novo Evanđelje, svaku novu riječ, „pustinju“, „hram“, nešto što će nam biti vodilja za nove dane, za naredni tjedan. Ne mogu riječima opisati taj spokoj u srcu koji je u meni ostavio svaki susret. Tu blizinu Boga koju sam doživjela u malenoj kapelici, želim za sebe i tebe svaki dan.
    Naš korizmeni hod završio je najljepše moguće. Dobile smo priliku pomiriti se sa Bogom po sakramentu ispovijedi i ponovno prenijeti sve svoje brige i strahove Njemu na svetoj misi. Ima li ljepšeg načina da bismo dočekali našeg Uskrslog Krista i rekli mu koliko ga ljubimo i koliko smo mu zahvalni jer smo Njegovi?
    Na kraju želim od svega srca zahvaliti sestrama milosrdnicama: sestri Mirjam, sestri Željki i sestri Moniki, za ovaj predivni poklon nama majkama i suprugama. Želim i svima vama reći: ako ikada budete imali priliku za nešto ovakvo, nemojte razmišljati jer, vjerujte, to je nešto što je potrebno vašoj duši i vašem srcu!

Antonija Perić, majka i supruga

Na kraju ovog korizmenog hoda želimo zahvaliti svim majkama na ustrajnosti i dolascima na naše susrete. Svaki život ima svoj USKRS tek kad Srce dopusti da se on dogodi. Možda ove korizme nismo uspjele svojim rukama zagrliti sve one kojima je to bilo potrebno, ali još važnije, zagrlile smo ih svojom molitvom. Važno je otvoriti se Božjoj riječi i postati njezinim prijateljem. Samo onda kad je pohraniš u svoje srce shvatit ćeš što je ona sposobna učiniti za tvoj život. Nadamo se da će ovaj duhovni hod biti poticaj i drugima jer dobro proživljena korizma zalog je za dobro proživljenu godinu, godina za život, a život za vječnost…

Nikolina Jukić, kandidatica

Preuzeto sa: sestremilosrdnice.com

---