Rođena je 16. lipnja 1920. godine u Donjem Kraljevcu, u obitelji Kalšan, od oca Mate i majke Agneze, rođ. Mlinarec. Odgojena je u kršćanskoj vjeri i ljubavi prema Bogu i domovini. Osjetivši Božji poziv odgovorila je na njega ušavši u Družbu sestara milosrdnica u Zagrebu 1939. godine. Nakon propisane redovničke formacije položila je privremene zavjete 2. veljače 1942., a na isti blagdan 1945. izrekla je svoj DA Gospodinu za cijeli život.

Spremna služiti bližnjemu stavila se na raspolaganje poglavarima i započela svoje milosrdničko poslanje među bolesnicima, najprije u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, zatim u bolnici u Sarajevu. Bile su to ratne i poratne godine, obilježene trpljenjem, progonom i nesigurnošću. Sestra Arimateja je ostala vjerna u svim iskušenjima i zajedno sa svojim sestrama služila je onima koje joj je Bog slao na njezin životni put.

Osjetljiva na poticaje Duha Svetoga, dobrovoljno se prijavila za misije u Argentini. Godine 1954. s još sedam sestara, stigla je u svoju novu domovinu u kojoj je ostvarila svoj misijski poziv i u kojoj će provesti više od šest desetljeća. Ubrzo se privikla i nastavila služiti bolesnima i nemoćnima najprije u državnoj bolnici u Lapridi, Ayacuchu, Sanatoriju Avellaneda i Doyen u Buenos Airesu, zatim u Marcos Juarezu i staračkom domu u Villa Elisi. Samo je Gospodinu poznato koliki su bolesnici, starci i siromašni osjetili njezinu milosrdničku ljubav i požrtvovnost. Sestre s kojima je radila pamte je kao pobožnu, pažljivu, uslužnu, savjesnu i odgovornu u svom poslu. Rado je prenosila svoje iskustvo i podučavala mlađe sestre u poslu.

Godine su prolazile i sestra Arimateja je počela osjećati teret dobi i bolesti, tako je 2002. godine završio njezin radni vijek. Počeo je za nju novi način služenja: molitva i prinošenje Gospodinu vlastite nemoći za spas tolikih potrebnika i siromaha. Rado je pratila događanja u mjesnoj Crkvi, kao i u dragoj domovini koju je posjetila u nekoliko navrata kako bi se susrela sa svojim najdražima i sa sestrama u Kući matici. Kad je već skleroza zahvatila njezino pamćenje, riječi Isus, domovina i Zagreb živjele su u njezinoj podsvijesti i često bile na njezinim usnama. Uvijek je imala koju knjigu ili katolički časopis u rukama.

Njezin tihi redovnički život neprimjetno se ugasio 31. kolovoza 2016. u Villa Elisi. Pokopana je 2. rujna na groblju Campanario koje je jedan prekrasni park u čijem centru se nalazi kapela gdje se svaki mjesec slavi Misa za sve koji su na njemu našli svoj počinak.

Vjerujemo da se sestra Arimateja pridružila velikom zboru svojih susestara s kojima slavi velika djela Gospodnja i moli za svoju Družbu, posebno našu Provinciju Krista Kralja.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!