Rođena je 23. svibnja 1935. u Trnavi. Potječe iz brojne kršćanske obitelji koja je obrađivala zemlju i uzorno živjela. Dok je pohađala osnovnu školu pripravljala se za sakramente kršćanske inicijacije koje je primila u svojoj rodnoj župi. Kao mlada djevojka pratila je rad naših sestara i poželjela je postati jedna od njih.

Stupila je u Družbu 15. kolovoza 1958. Nakon propisanog novicijata položila je privremene zavjete 15. kolovoza 1959., a doživotne 6. srpnja 1964. s dozvolom kardinala Franje Šepera, jer je trebala putovati u Argentinu.

Nakon prvih zavjeta pomagala je u kuhinji u Kući matici, zatim je premještena u Daruvar gdje je radila na ekonomiji. Godine 1963. ponovno je u Kući matici i pomaže u kućnoj bolnici. Po vlastitoj želji se javila za misije u Argentinu gdje je otputovala s još tri sestre 27. srpnja 1964. godine. Nakon nekoliko mjeseci učenja jezika i priučavanja premještena je u Sanatorij Avellaneda kao odgovorna u praonici rublja. Zatim je kratko vrijeme radila u Sanatoriju u Montevideu (Urugvaj), u staračkom domu u Ayacucho, pomagala prefekti konviktica na Dock Sudu i u Orensu.

Nakon završenog tečaja krojenja i šivanja radila je neko vrijeme u provincijalnoj kući, da bi zatim završila bolničku školu i započela raditi u državnoj bolnici u Leonesu u pokrajini Cordoba i nastavila u Sanatoriju SIAM do 1987. godine. Ponovno se vraća u Leones gdje je završila srednju školu. U veljači 1994. poglavari su je premjestiti u provincijalnu kuću, međutim nije prihvatila premještaj i svojevoljno se vratila u Leones gdje je ostala do 1997. Zatražila je i dobila ekslaustraciju u kojoj je bila dvije godine. Nakon isteka eksklaustracije nije se željela vratiti u zajednicu i tako je nastavila živjeti izvan zajednice sve do siječnja 2011. kad joj je zdravlje već bilo dosta narušeno. Tada je izrazila želju Časnoj Majci da želi posjetiti Hrvatsku na godinu dana i kad joj je bilo ponuđeno da ostane u Hrvatskoj nije prihvatila. Vratila se u Argentinu i u studenom 2005. doživjela moždani udar te je nakon povratka iz sanatorija premještena u našu kuću za bolesne sestre, u Villa Elisu.

Nije više mogla hodati i uz svu pomoć medicinskog osoblja nije se oporavila. Vrlo bistra do zadnjega dana života, dosta je dobro prihvatila svoje stanje, mada nije gubila nadu da će “opet u domovinu”. Možda ju je to i držalo na životu. Dok je mogla održavala je veze sa svojom rodbinom.

Bila je pobožna, i kad je mogla rado je hodočastila u Marijanska svetišta i koristila svaku priliku kako bi poticala ljude na pobožnost. 

U nedjelju, 2. rujna ove godine, ponovno je pretrpjela moždani udar i ostala bez svijesti. Kapelan naše zajednice podijelio joj je bolesničko pomazanje. Prebačena je u državnu bolnicu, međutim više se ništa nije moglo učiniti.

U jutarnjim satima, 5. rujna, na godišnjicu dolaska prvih sestara u Zagreb, Gospodin ju je pozvao kako bi ju nagradio za život koji je, uza sve životne poteškoće, njemu predala.

Počivala u miru!