Sestra Lujza, krsnim imenom Anđa Vugdelija, rođena je u Otoku kod Sinja, 26. listopada 1936. godine, od oca Ante i majke Pavice, r. Šimunović. Kako sama svjedoči živjela je u velikoj obitelji u kojoj je bilo osmero djece, četiri brata i četiri sestre, od kojih je jedan brat svećenik franjevac fra Marijan i mlađa sestra Mirta, također sestra milosrdnica. Kako je u ranom djetinjstvu ostala bez majke, brigu za nju preuzela je njezina baka kojoj je Anđa bila posebno privržena. Osnovnu školu pohađala je u rodnom Otoku. Ondje je Lujza imala priliku susresti mnoge redovnice jer je župa Otok bogata redovničkim zvanjima.

            Iako je svoj odlazak u samostan odgađala do svoje 23. godine, o svome pozivu od rane mladosti svjedoči: Promatrajući redovnice koje su povremeno dolazile kući poželjela sam poći njihovim putem. Posebno su me oduševile sestre u svetištu Gospe Sinjske koje sam susretala kad god sam dolazila Gospi. Tu sam odlučila da i ja budem jedna od njih.

Molbu za primitak u Družbu sestara milosrdnica Anđa je uputila u Rijeku, te po odobrenju molbe u srpnju 1958. stupila u kandidaturu, a potom i u novicijat. Dobila je novo, redovničko ime, sestra Lujza. Svoje prve redovničke zavjete s. Lujza položila je 1960. godine, a doživotne na blagdan Male Gospe 1965. godine.

Svoj redovnički život od samoga početka, pa do svoje smrti, sestra Lujza proživjela je u službi drugih, po uzoru na Onoga za kojim je krenula – Isusa. Djelovala je u Pazinskom sjemeništu, na Lošinju i u Provincijalnoj kući sestara milosrdnica u Rijeci. Vršila je službu sakristanke, predstojnice i ekonome u Malom Lošinju, te njegovateljice u Domu umirovljenika u Velom Lošinju. Nakon umirovljenja, 1992. godine, premještena je u Rijeku, u Provincijalnu kuću, gdje joj je povjerena briga za naše bolesne sestre.

Uvijek tiha i povučena, sestra Lujza je bila puna sestrinske ljubavi i brige. Svoje obveze i povjerene joj dužnosti shvaćala je i izvršavala ozbiljno i odgovorno. Krasile su ju strpljivost i poniznost, iskrenost i odanost, koju je živjela pred Bogom i svojom redovničkom zajednicom.

Isticala se pobožnošću prema Presvetoj Djevici Mariji, a osobito u pobožnosti Gospi Sinjskoj koju je štovala od svojega djetinjstva u obitelji.

Sredinom prosinca 2018. godine, Gospodin je sestru Lujzu pohodio križem bolesti. I ovoga puta ona je spremno, strpljivo i tiho prihvatila Božju volju i svoje patnje suobličila Njegovim patnjama. Ovaj put križa završio je za s. Lujzu 29. siječnja u kasnim večernjim satima kada ju je Gospodin pozvao k sebi.

Sestra Lujza, vjerujemo, oslobođena boli i žalosti, već uživa sreću i slobodu zajedništva u Božjoj Prisutnosti, jer tamo je rado boravila i dok je bila među nama.

Draga naša sestro Lujza, dok se opraštamo s Tobom na završetku ovog zemaljskog drugovanja želimo Ti reći hvala i oprosti. Hvala za Tvoje služenje, za Tvoje žrtve, za dar Tvog života Bogu. Neka Ti Bog sam bude nagrada u vječnosti koja je sada pred Tobom.

Počivala u miru.