Sestra M. Lauda, krsnim imenom Ivanka Brletić rođena je u 18.  lipnja 1942. godine u Bjelovaru. Jedna je od četvero djece Josipa i Štefice, r. Molan. Godine 1948. zbog očeve službe seli s obitelji u Poreč. Iako je krštena odmah po rođenju, Ivanka je sakramente sv. Pričesti i Potvrde primila u 19 godini života. Tadašnji župnik u Poreču vlč. Banko o Ivanki je posvjedočio: u svim vjerskim dužnostima pokazuje savršenu točnost i dosljednost.

Iako u svome životopisu Ivanka piše da je u 18. godini osjetila Božji poziv na redovnički život, nakon završene srednje Poljoprivredne škole u Poreču 1961. zapošljava se u Domu zdravlja gdje ostaje raditi sljedeće dvije godine.

Nakon što je njezina odluka dozorila, u dvadesetoj godini života, Ivanka odlazi u samostan sestara milosrdnica u Rijeku. Po redovničkom oblačenju dobiva novo ime s. M. Lauda.

Po završetku redovničke formacije i nakon polaganja prvih zavjeta 1965. godine upisuje Katehetski institut u Zagrebu. Godine 1971. vraća se u Provinciju te odlazi u Pazin gdje katehizira i vrši službu sakristanke. Nakon tri godine odlazi u zajednicu sestara u Sjedinjene Američke Države, međutim tamo ostaje samo osam mjeseci te se zbog zdravstvenih problema vraća u domovinu.

Godine 1974. premještena je u Labin. Prema potrebi službe 1976. odlazi u Poreč u biskupiju. Od 1979. godine odgojiteljica je redovničkih pripravnica u Rijeci, a od 1985. do 1991. kućna predstojnica na Vili sv. Vinka. Po završetku ove službe ponovno odlazi u biskupski dom u Poreču. Godine 1997. odlazi u Veli Lošinj za predstojnicu i tamo ostaje do 2004. godine kada je premještena na župu u Žminj. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja 2014. godine dolazi u Provincijalnu kuću u Rijeci i tu ostaje sve do konačnog preseljenja u vječnu domovinu.

Ponizna i tiha, bistra i dobronamjerna s. M. Lauda je obogatila svoju zajednicu odanošću i iskrenom sestrinskom ljubavlju. Resile su je marljivost, nesebičnost, ustrajnost i pobožnost. I kad bi se našla u teškoj situaciji s. M. Lauda postupala je smireno i bila spremna čuti potrebe drugih. Bila je sretna u svom redovničkom zvanju.

U ljeto 2016. godine Gospodin ju je pohodio križem teške bolesti. Strpljivo i tiho prihvatila je s. Lauda svoju bolest prikazujući Bogu u molitvi i predanosti svoju žrtvu, onako kako je napisala u svojoj molbi za ulazak u samostan 1963. godine: Želim živjeti u blizini Spasitelja, te se potpuno predati Njemu, postati Njegova zaručnica. Živjeti i umrijeti s Njim i za Njega.

Kada se upalila prva svijeća na adventskom vijencu ovoga Došašća, ispunilo se vrijeme njezinoga boravka na zemlji i Gospodin ju je pozvao k sebi. Sestra M. Lauda usnula je u Gospodinu u popodnevnim satima u petak, 7. prosinca 2018. godine, okrijepljena sakramentima, izmirena s Bogom, u miru s bližnjima.

Draga naša s. M. Lauda, ovaj naš zemaljski rastanak s Vama, vjerujemo, samo je privremeni, jer nadamo se onom vječnom susretu u Nebu, tamo gdje boli više neće biti. Do toga Dana, draga sestro, počivajte u miru svojega Zaručnika i neka Vas Gospodin obilno nagradi za svu darovanu ljubav i učinjena dobra djela.

Počivala u miru!