Upitajmo se danas: Je li Bog zadovoljan time kako sam proživio ovu godinu?

Danas je pravi dan da se sagleda godina koja je za nama i porazmisli o odlukama za sljedeću godinu. Ovo je povoljan trenutak za traženje oprosta za sve što smo propustili učiniti, za svaki nedostatak ljubavi. Ovo je također prikladan trenutak da zahvalimo Gospodinu za sva njegova dobročinstva.

 

Crkva nas podsjeća da smo hodočasnici. Ona sama »nazočna je u svijetu, a ipak – putnica«. Ide ususret svojemu Gospodinu putujući »između progona i Božjih utjeha«.

Naš je život isto tako pun nevolja i »Božjih utjeha«. Baštinimo život u vremenu, u kojem se sada nalazimo, imamo i onaj drugi s onu stranu vremena, u vječnosti, prema kojemu su upućeni naši koraci. Svačije je vrijeme važan dio naslijeđa dobivenog od Boga; to je udaljenost koja nas dijeli od trenutka kad ćemo se pojaviti pred Gospodinom punih ili praznih ruku. Samo sada, ovdje, u ovome životu, možemo zaslužiti drugi život. Doista, svaki je naš dan »vrijeme« koje nam Bog daruje da ga ispunimo ljubavlju prema njemu i bližnjima, dobro urađenim poslom, vršenjem krjeposti…, djelima Bogu ugodnima. Sad je pravo vrijeme za zgrtanje »blaga nepropadljiva«. Za svakoga od nas, »evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa«. Kad ovo vrijeme prođe, drugoga ne će biti.

Vrijeme kojim svatko od nas raspolaže je kratko, ali dostatno da iskažemo Bogu svoju ljubav i dovršimo djelo koje nam je povjerio. Zbog toga nas upozorava sveti Pavao: »Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskoristite vrijeme.« »Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.«

»Uistinu, kratko je vrijeme u kojemu možemo ljubiti, davati se i kajati se. Bilo bi nepravedno potratiti ga neodgovorno, baciti ga kroz prozor: ne smijemo rasipati ovaj trenutak na svijetu koji je Bog povjerio svakome od nas.«

Sveti Pavao, promatrajući kratkoću našega ovozemaljskog vremena i ništavnost koju imaju stvari same po sebi, kaže: »Prolazi obličje ovoga svijeta.« U usporedbi sa životom koji nas čeka, ovaj život samo je njegova sjena.

Kratkoća vremena žurno nas poziva da ga što je moguće bolje upotrijebimo, zalažući se, sukladno volji Božjoj. Danas se u svojoj molitvi upitajmo je li Bog zadovoljan načinom na koji smo proživjeli godinu koja je upravo za nama? Je li dobro upotrijebljena ili je, naprotiv, bila godina izgubljenih prilika u poslu, apostolatu, obiteljskom životu? Jesmo li često napuštali križ žaleći se zbog nevolja i iznenadnih događaja?

Svaka godina koja prolazi poziv je da posvetimo svoj svakodnevni život, a istodobno je i upozorenje da smo malo bliže konačnom susretu s Bogom.

»Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

 

 

---