UTJELOVLJENJE »OVDJE I SADA«

Rim, 18. studenoga 2016.

Adventsko pismo

UTJELOVLJENJE »OVDJE I SADA«

Svim članovima Vinkovske obitelji

Dragi članovi Vinkovske obitelji!

Nek je milost i mir Kristov uvijek s nama!

Svako vrijeme liturgijske godine Božji je dar nama. Došašće je Božji dar nama!

Jedno od središnjih otajstava duhovnosti svetoga Vinka Paulskoga jest Utjelovljenje. Cijelo vrijeme došašća, kao i božićno vrijeme, u središte svoje poruke postavlja otajstvo Utjelovljenja.

Utjelovljenje znači: Bog postaje čovjekom. Bog postaje poput nas ljudsko biće. Bog se spušta na našu razinu. Bog se osobno poistovjećuje sa svakom osobom, od početka čovječanstva do kraja vremena.

Isus se utjelovljuje svaki dan, uvijek iznova, u svim krajevima svijeta. Kod svakog začeća, na početku svakoga ljudskog života, Isus se ponovno utjelovljuje. Prema tome, Isusova stvarna prisutnost u ljudskoj osobi, njegovo Utjelovljenje, treba se osjetiti u svakom razdoblju ljudske povijesti, u svakom području ljudskoga razvoja: vjeri, kulturi, znanosti, obrazovanju, politici, itd.

Isus, koji je bio začet, rođen, koji je patio, umro i uskrsnuo od mrtvih, živi »OVDJE I SADA«, žeđa i želi da ga ponovno otkrijemo kako bismo obnovili i produbili svoju bliskost s njim, svoje prijateljstvo, ljubav između njega i nas.

Sveti nam je Vinko, između ostaloga, ostavio sljedeće misli o Utjelovljenju:

U skladu s Bulom kojom je utemeljena naša Družba, obvezni smo na osobit način častiti Presveto Trojstvo i Utjelovljenje, otajstva koja se ne mogu riječima iskazati. Prema tome, trebamo to vršiti vrlo vjerno i, ako je moguće, na svaki način, a posebno na ova tri: (1) časteći često ta otajstva molitvom vjere i klanjanja, koja proizlazi iz najskrivenijega dijela našega srca; (2) posvećujući svakodnevno određene molitve i dobra djela njihovoj slavi i, iznad svega, slaveći te svetkovine s osobitim dostojanstvom i najvećom mogućom osobnom pobožnošću; (3) nastojeći trajno, svojim učenjem i primjerom, da ostali ljudi upoznaju ta otajstva i da ih slave i časte.

Čak štoviše, nema boljega ni uzvišenijeg načina na koji bismo mogli iskazivati čast tim otajstvima od prave pobožnosti prema Presvetoj Euharistiji kojom se okorišćujemo kao sakramentom i žrtvom. Ona uključuje, takoreći, sve ostale tajne vjere i, po sebi, vodi one koji se pričešćuju s poštovanjem ili dolično slave svetu misu do svetosti i naposljetku do vječne slave. Na taj se način Bogu, Jedinstvu i Trojstvu, i Utjelovljenoj Riječi daje najveća čast. Zbog toga ništa nam ne smije biti važnije od iskazivanja dužne časti ovom sakramentu i žrtvi. Također trebamo uložiti velike napore da bismo pridobili sve ostale da iskazuju sličnu čast i poštovanje. Trebamo nastojati, koliko nam je god moguće, to postići sprječavajući, koliko možemo, svaki nedostatak poštovanja u riječi ili djelu, i pažljivo poučavajući druge što vjerovati o tako velikom otajstvu i kako ga trebaju častiti. (Iz Pravila Misijske družbe)

Otac Erminio Antonello, CM, dijeli s nama sljedeće misli:

Dok su se ljudi na sve načine nastojali uzdići, pokušavajući biti »bogovima«, Bog se nije bojao obrnuti smjer i postati čovjekom: ne slavnim čovjekom, već djetetom koje je slabo i kojemu se od početka prijeti. Sveti bi Vinko rekao: »Ne vidimo li i mi da je vječni Bog, poslavši svoga Sina na zemlju da bude svjetlo svijeta, unatoč tome, učinio da se On pojavi samo kao mali dječak, poput onih koje viđate da dolaze na ova vrata?« (CCD, XI) Što je to u ljudima da se Bog želio prignuti k njima i razmijeniti svoje božanstvo sa stvorenjem? To je ljubav Oca. To je njegova želja da drži čovječanstvo u svom zagrljaju. Mi mu – da tako kažemo – nedostajemo. On želi da se mi ponovno rodimo po njegovoj ljubavi. Može možda izgledati čudno da Bogu nedostajemo mi, njegova stvorenja, pa ipak cijela povijest spasenja govori o njegovoj potrazi za nama. To je mistična spoznaja koja će voditi svetoga Vinka do prepoznavanja neprekidnoga Božjeg utjelovljenja u siromasima. On je u sebi osjetio Božju nježnost i, proživjevši je i iskusivši, može je izliti na najmanje u kraljevstvu.

Živjeti otajstvo Utjelovljenja danas onda znači, shvatiti stvarnost da u nama postoji ta Božja čežnja (to jest, njegova ljubav koja nas traži, čije je ime Duh Sveti) i vjerovati mu: to nas oslobađa od ništavnosti života. Svaka osoba osjeća tu elementarnu potrebu, koja se tako često razočara: »Samo da me se pogleda blagonaklono!« Ova je želja izvor psihološke vitalnosti. Kad to ne uspije, nailazeći na poglede koji omalovažavaju i kazuju ništa mi ne značiš, ti si bezvrijedna nula, tada se naša lica smrknu i život blijedi. Što je sada Božji pogled na nas koji je posvjedočio Isus, Sin koji se utjelovio? On s odobravanjem gleda ljude i želi u svakom načiniti svoj dom. U prigibanju Utjelovljene Riječi k ljudima, na djelu je životna snaga milosnoga i posvećujućega susreta s Bogom.

1)    Kako ja danas iznova otkrivam utjelovljenoga Isusa, Isusa koji je živ »OVDJE I SADA« u mom životu?

2)    Što mogu učiniti da bi se različiti blagdani i vrijeme tijekom liturgijske godine, koji nas podsjećaju na Utjelovljenje, na Boga koji je postao čovjekom: Blagovijest, došašće, Božić, mogli slaviti na obnovljen, osobniji način u našim zajednicama, u cijeloj vinkovskoj obitelji, s onima s kojima surađujemo i kojima služimo, koji bi nam pomogao shvatiti »OVDJE I SADA« Utjelovljenja, živuće Isusove prisutnosti u našoj sredini?

3)    Koje nove inicijative možemo predložiti i provesti u djelo kako bi se Isusova prisutnost »OVDJE I SADA« više osjetila u našim zajednicama, na području našega služenja, u selima, gradovima, državama i cijelom svijetu?

Ulazimo u došašće znajući da to ne činimo sami. Isus, Bezgrešna Djevica od Čudotvorne Medaljice, naš Utemeljitelj, i svi svetci i blaženici vinkovske obitelji prate nas na našem putu.

Moje misli i molitve prate sve brojne grane Vinkovske obitelji i svakoga pojedinog člana. Neka nam adventsko putovanje donese duboku utjehu, radost, ohrabrenje, obnovljenu odanost, mir i unutrašnji žar! Neka Božić i cijelo božićno vrijeme ujedini naša srca i pameti!

Dolazeći u molitvi zajedno pred jaslice i vjerujući Providnosti, s velikim pouzdanjem gledamo prema 2017. godini – 400. obljetnici naše zajedničke karizme. Otvoreni »znakovima vremena« nastavljamo hoditi zajedno jer – »Ljubav je beskrajno domišljata«. (CCD, XI)

Želim vam čestit Božić i sretnu novu 2017. godinu!

Vaš brat u svetome Vinku

Tomaž Mavrič, CM
vrhovni poglavar

Prijevod s engleskoga

---