Vazmeno trodnevlje tri trenutka jednoga Dana
Objavljeno: 4. travnja 2012.
Veliki Četvrtak – uvertira Vazma
Misa večere Gospodnje, koju slavimo na Veliki četvrtak uvečer, predstavlja se kao uvertira ili preludij trodnevlja, velikoga dana. Novozavjetna tradicija oproštajnu večeru tijesno veže uz Kristovu Pashu pa je i vremenski smješta u večer prije nego će Gospodin podnijeti muku: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh (1Kor 11,23). Liturgija Velikoga četvrtka ne bi smjela zato biti motivirana željom za najsvečanijom euharistijom u godini, nego prije svega željom za pashalnim doživljavanjem euharistije. Ni druge teme koje se vežu uz ovo slavlje – tema svećeništva i bratske ljubavi, pokazane u činu pranja nogu – ne bi smjele biti izdvojene iz vazmenoga otajstva. Jedino vazmeno otajstvo daje puno razumijevanje i euharistiji i svećeništvu i bratskoj ljubavi.
Prijenos Svetotajstva, koji slijedi nakon pričesti, na osobit način uvodi u slavljenje vazmenoga otajstva. Euharstijske prilike pohranjuju se na prikladno mjesto s jednim jedinim ciljem: za pričest bolesnika te za pričest vjernika u slavlju Muke Gospodnje na Veliki petak. Stoga, u crkvama u kojima se neće slaviti služba Muke Gospodnje, pohranjivanje Presvetoga na Veliki četvrtak se izostavlja. Pohranjivanje euharistijskih prilika ostavlja Crkvu do vazmenoga bdjenja bez slavlja sakramenata. Crkva ulazi u veliki post, u dane kad joj je Zaručnik uzet.
Razumljivo je, stoga, da čin pohranjivanja ne ističe otajstvo euharistije niti se smije pretvoriti u svečano klanjanje pred Presvetim. Liturgijske odredbe jasno zabranjuju izlaganje Presvetoga u pokaznici te napominju da se obred prijenosa Svetotajstva završava kratkim klanjanjem u tišini. Osobno klanjanje vjernika koje može slijediti također će voditi računa o ovim smjernicama.
Kongregacija za bogoštovlje u Okružnici za pripremu i slavljenje vazmenih blagdana (god. 1988.) jasno naglašava da svetohranište u koje se pohranjuje presveti Sakrament ne smije imati oblik groba te da se u govoru o mjestu pohrane izbjegava i sam izraz ‘grob’ (br. 55.). Kapela za pohranu presvetog Sakramenta ne pripravlja se da bi označavala mjesto Gospodinova ukopa nego kao mjesto čuvanja euharisrijskih prilika za pričest u liturgiji Velikoga petka. Stoga, u onim crkvama u kojima postoji običaj prikazivanja Isusova groba to mjesto ne smije biti identično s mjestom pohrane euharisrijskih prilika.
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: