Veliki petak – prvi dan

Današnja liturgija Velikoga petka, oslobođena brojnih elemenata koji su joj bili kroz povijest pridruženi, u središte stavlja otajstvo križa. Tišina je prvi element koji treba biti zamjetljiv. Tišina kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križu i umiranju Božjega Sina. To pokazuje jedinstveni početak obreda: svećenik slavitelj s poslužiteljima u crkvu ulazi u tišini te se prostire pred oltarom. Liturgija riječi, sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Ivanu, ‘protumačena’ je obredom klanjanja križu. Čin otkrivanja križa naviješta Isusovu riječ s križa Dovršeno je: u križu je dovršena objava Božjega spasenja: develatio signat revelationem.

Otkrivanje križa nema za cilj pokazivanje križa nego objavljivanje otajstva križa. Gospodinova smrt otkriva i objavljuje križ u novome svjetlu. Po prorocima naviještana riječ o spasenju koje dolazi kroz trpljenje pravednika (o čemu govori prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije) sada postaje stvarnošću. Otkrivanje križa svojevrsni je sacramentum visionis, ‘sakrament’ u kojem nam se otajstvo spasenja pokazuje očitim u smrti na križu. S križa je skinut veo – kao i s našeg vjerničkog gledanja. Križ više nije mjesto trpljenja. On je mjesto pobjede i spasenja. To je pashalna dimenzija Velikoga petka. Pasha Gospodinove muke i smrti.

Ispravno čitanje liturgijskih elemenata u kontekstu vazmenoga trodnevlja savjetuje nam da se obredi pričesti na Veliki petak rese potpunom jednostavnošću: bez posebnih uresa oltara, s jednostavnim oltarnikom, u tišini. Nepotrebno je govoriti kako „običaj“ izlaganja presvetoga sakramenta ili procesije s Presvetim, prisutan u nekim našim krajevima, u potpunosti zasjenjuje liturgijski sadržaj ovoga dana, raskida njegovu povezanost s Vazmom i vazmenim trodnevljem, protiveći se izravno liturgijskim odredbama.