VINKOVO U KUĆI MATICI

SVETI VINKO, oče bijednih,

daj nam samo ovo:

prepoznati u bratu lice Isusovo!

 

– odjekivao je gromko refren pjesme kojom smo 24. 9. 2023. u crkvi svetog Vinka započeli trodnevnu duhovnu pripravu za svetkovinu utemeljitelja i zaštitnika Sestara milosrdnica, naše i svih Družbi i ogranaka Vinkovske obitelji.

Naboj sadržaja ove pjesme s. M. Elizabete Peršić, kao da je pokretao i naše propovjednike i blagdansko slavlje za nove djelotvorne korake:

„Kristu, bratu po čovjeku, nosit ljubav, plamen,

Sveti Vinko, ti po nama budi svijetu znamen.“

SVETI VINKO, oče bijednih,

daj nam samo ovo:

prepoznati u bratu lice Isusovo!

Sve prisutne, sestre i vjernike koji su na večer u trodnevnoj pripremi za svetkovinu sv. Vinka ispunili crkvu, hranio je Isusovim Tijelom i Isusovim riječima vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe Brdovec kojoj pripada i naš samostan u Lužnici. U Isusovim postupcima i govorima otkriveno nam je ono važno što je Gospodin htio priopćiti ljudima svoga vremena i svih vremena.

Isus stoji pred svima. On je otvorena knjiga pred cijelim svijetom. U njegovoj osobi svjetiljka gori i „svijetli svima koji ne žele hoditi u tami. I svatko se od nas mora tomu svjetlu izložiti, dati se njime zahvatiti i svijetliti svijetu Krista.

Svojim riječima i djelima, svojim ponašanjem mi trebamo postati svojoj okolini svjetlom da ih tako pridobivamo za Boga …

Isus nas opominje kako je opasno ugušiti njegovu riječ u srcu ili je zastrijeti u strahu da nas drugi ne ismiju ili ponize. Nerijetko je to strah od svjedočenja, pa čovjek uguši u svome srcu svjetlo Božje istine u bojazni što će drugi reći, kako će se drugi prema meni odnositi, počnem li živjeti prema Božjoj riječi… Događa se to ponekad na radnom mjestu, u školi, među prijateljima i u samoj obitelji, pa čak i u Crkvi i u  r e d o v n i č k o j   z a j e d n i c i. Prigušen je plamen živog svjedočenja za Krista…

Susresti se s Bogom znači izložiti se svjetlu istine da nas ona isprži kako bi od nas ostalo samo ono što vrijedi, što je dobro. Onaj tko je pravilno slušao i čuo Božju riječ, znat će je i pravilno prenijeti drugima. Znat će u tami ovoga svijeta probuditi u ljudima nadu da ih Bog ljubi, da nisu zaboravljeni niti odbačeni, znat će kako zapaliti plamen ljubavi Božje u svakom ljudskom srcu“ – kazao je vlč. Danijel Hačko.

Tako je radio sveti Vinko. Zahvaćen Kristom nakon dvanaest godina svećeništva nije više žudio za sebe zaraditi i ostvariti bolji život, uzdići se na viši položaj, nego je okretao uho i srce da bolje čuje što mu to Gospodin želi reći, kako i gdje ga želi više upotrijebiti u pomaganju ljudima. Hitao je od tada ususret bijednima, ne štedeći se.

Nije pitao siromaha niti njegovu okolinu zašto je gladan, prozebao ili ljut na sebe i na druge koji su ga izrabili, zanemarili, ostavili, već je gledao i nastojao kako da ga izvuče iz tog stanja, nahrani, napoji i obuče, pa da siromah dotakne ljubav Božju preko onih koji se za njega zauzimaju i brinu.

Primjer svetog Vinka toliko je snažan da za njegova života i nakon odlaska u vječnost zove i privlači mnoge da ga slijede otvorena i milosrdna srca, da se dadu poput njega zahvatiti Kristom i u svakom čovjeku prepoznati lice Isusovo. Možda čovjek nije materijalno siromašan, ali hladno mu je u srcu, boli ga u duši, muči ga žalost i potištenost, naišla bolest, poteškoće u obitelji, na radnom mjestu, s djecom u školi.  – Donesimo svakome ljubavi plamen, jer to je Kristov i Vinkov znamen.

Proslava svetog Vinka sa siromasima naše Pučke kuhinje

Isusovo lice prepoznajemo upravo na licima siromaha koji se dolaze nahraniti iz naše „Pučke kuhinje“ u Gundulićevoj 12 u Zagrebu. Svakodnevno se priprema 150 obroka a za blagdane i više, pa ih je svetkovina svetog Vinka okupila oko 200.  Ako ih koji dan dođe manje od 150, onda prisutni dobivaju veće porcije za pojesti ili za odnijeti. Nikoga se ne otpremi gladna. Smiješak na licima i radost u očima naših siromaha znak je da je jelo dobro i ukusno, a to se potvrđuje svaki dan.

Na svetkovinu svetog Vinka rektor naše crkve vlč. Franjo Jačmenica slavio je u 10.30 sati svetu Misu u crkvi uz sudjelovanje više sestara milosrdnica i brojnih siromaha, a u 12 sati bio je za siromahe svečani ručak u njihovim prostorijama uz kavu i kolač. Zadovoljstvo i radost obuzelo je sva srca te se činilo kao da su za svetkovinu svetog Vinka zaboravili na svoje bolesti i poteškoće. Atmosfera radosti i slavlja širila se nakon svete Mise i u drugoj prostoriji među članovima Konferencija svete Lujze, Svete Barbare i Svetog Luke koji sa sestrama milosrdnicama po primjeru svetog Vinka pomažu siromasima.

Svečano euharistijsko slavlje

Sva zajednica sestara slavila je s rektorom Franjom jutarnju svetu Misu i molila Časoslov u čast svetom Vinku. Najsvečaniji dio dana odvijao se na večer. Brojni vjernici, štovatelji i suradnici svetog Vinka ispunili su crkvi, a sestre milosrdnice korove crkve. Sa srednjeg kora brujale su orgulje, pjevala se Večernja i molila krunica nakon čega je slijedila svečana sveta Misa koju je predslavio bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. U koncelebraciji su sudjelovali samostanski svećenici: rektor vlč. Franjo Jačmenica, dr. Anton Tamarut i umirovljeni rektor vlč. Marijan Pavlenić.

Evanđeoski tekst o Milosrdnom Samarijancu poslužio je biskupu Huzjaku za nekoliko poticaja sestrama milosrdnicama i prisutnim vjernicima, Vinkovima štovateljima. Pismoznanac koji se upustio u razgovor s Isusom htio ga je iskušati pitajući ga što treba činiti da zadobije život vječni? Smatrao je sebe većim, boljim poznavateljem Pisma od Isusa. –  Isus mu ne odgovara odmah, direktno, nego ga pita o onom što on zna: „U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ I nabraja pismoznanac sve točno o ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Lk 10, 27).

• „To čini i živjet ćeš.“ – reče mu Gospodin.
• A pismoznanac se htio opravdati pa je pitao dalje: „A tko je moj bližnji?“
• Isus je postupio mudro. Opisao je situaciju nekog čovjeka koji je putovao od Jeruzalema za Jerihon i upao među razbojnike. Vidio ga je u nevolji svećenik, zaobišao ga i otišao. Isto je učinio i levit, zaobišao ga i otišao dalje.
• Naišao je jedan Samarijanac, zaustavio se i pomogao nevoljniku. Upravo onaj koga su Židovi prezirali i smatrali izdajicom, zaustavio se, pristupio čovjeku, otvorio svoje srce i pomogao mu.
• Na upit: „Tko se od ove trojice pokazao bližnjim čovjeku koji je upao među razbojnike?“ – pismoznanac je ispravno odgovorio: „Onaj koji mu je iskazao milosrđe“ – „Idi pa i ti čini tako!“ – snažan je Isusov zaključak i poticaj.

I nastavio je biskup Huzjak u svojoj propovijedi ukazivati što Isus ovom prispodobom i nama danas želi reći: „Prepoznajmo u likovima prispodobe sami sebe“. I mi vidimo puno toga, puno potreba ljudi, a ponekad smo ih zaobišli.

Isus nas uči da znamo vidjeti, zaustaviti se, pomoći. Možda je kao pomoć dovoljna lijepa riječ, pogled, osmjeh. Ali ne uskratimo je i budimo bližnji . – Pismo nas poziva na VJERU. Ako je Bog za mene život dao, onda sam i ja dužan /dužna pomagati, život dati za bližnjega.

Sveti Vinko nije oklijevao već je hitao u pomoć nevoljnima. Vjera u Boga počela je obraćati Vinka i okretati ga prema siromasima. Na licima siromaha prepoznavao je lice Isusa Krista.

Svijet danas ide svojim putem. Isus ga sada spašava po nama, Vinkovim sljedbenicima. Samo oni koji su Božji, spašavaju druge. Koji žive vjeru u srcu i vjeru pokazuju djelima, mogu k vjeri privući i na djelovanje pokrenuti druge oko sebe.

Bog nas zove da živnemo u vjeri a tada ćemo se okrenuti i prema braći.

Zato molimo Gospodina za DAR ŽIVE VJERE I LJUBAVI BOŽJE. Iz toga izlazi snaga za preobrazbu čovjeka i svijeta. Apostoli su svijetom pronijeli vijest o Isusu Kristu i o spasenju. Danas je to naša obaveza.

Molimo svetog Vinka da nam pomogne i zagovara za nas pred Gospodinom, osobito za sestre milosrdnice da otvorena srca svjedoče svoju vjeru i poslanje među ljudima i da ih Gospodin obdari novim zvanjima. Neka nas prati Majka Božja da danas znamo i možemo mijenjati svijet na bolje.. I svaki koji je iskren neka se prepozna na djelu kao milosrdni Samarijanac – zaključio je biskup Huzjak.

–   Nakon svečanog Euharistijskog slavlja biskup Vjekoslav Huzjak, svećenici i sestre Kuće matice nastavili su slavlje i druženje za večerom u dvorani „Šator“.

s. M. Bogoljuba Fotak

---