Provincija je osnovana 1932. godine. Sestre djeluju u školama i vrtićima, dječjim domovima i sirotištima, rade s bolesnicima u bolnicama i staračkim domovima, kao i u mnogim djelatnostima unutar redovničke zajednice. Nakon Drugoga svjetskog rata sestrama su oduzete mnoge škole i bolnice, mnoge sestre su ostale bez posla, mnoge su morale raditi u građanskom odijelu. U tom razdoblju sestre djeluju najviše u župskom apostolatu. Godine 1975., na molbu roditelja osnovan dječji vrtić koji je 1995. godine zakonski registriran kao Dječji vrtić „Sveti Vinko“. Nastankom Republike Hrvatske sestre ponovno rade u školama, a u bolnicama ponovno smiju nositi redovničko odijelo. Godine 1995. osnovana je i Ženska opća gimnazija sestara milosrdnica s pravom javnosti. Dvorac Lužnica kod Zaprešića prenamijenjen je u Duhovno-obrazovni centar i stavljen na raspolaganje javnosti kao mjesto za održavanje seminara, duhovnih vježbi, duhovnih obnova ili kao mjesto za odmor. Danas Provincija broji oko 370 sestara koje djeluju u 41 redovničkoj zajednici na području Zagrebačke, Varaždinskei Požeške biskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, te izvan granica Hrvatske u Sloveniji, Srbiji, Njemačkoj, Kanadi i SAD-u.
Sestre milosrdnice dolaze u Rijeku 1858. godine. Djelovale su u bolnicama, sanatorijima, domovina za nezbrinutu djecu. Nakon Prvoga svjetskog rata, kad su ovi krajevi bili pod talijanskom vlašću, sestre su imale velikih poteškoća jer je uprava Družbe bila izvan granica tadašnje Italije. Zato je 1932. godine osnovana Provincija Majke Dobrog Savjeta sa sjedištem u Rijeci. Nakon Drugoga svjetskog rata djelovanje sestara u bolnicama svedeno je na najmanju moguću mjeru pa su se sestre posvetile župskom apostolatu te djelovanju u domovima za starije i nemoćne. Godine 1985. godine sestre proširuju svoje socijalno-karitativno djelovanje preuzimanjem službe u Caritasu Riječke nadbiskupije, a od 1994. vode Dom „Sveta Ana“ za žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja. Godine 1987. godine osnovan je dječji vrtić u Rijeci, a 1991. godine i u Praputnjaku. Sestre djeluju i u školama, a prepoznatljive su po svom radu sa siromasima i beskućnicima, napose u Kući utočišta u Rijeci.
Sestre milosrdnice dolaze na područje Dalmacije osamdesetih godina 19. stoljeća. Djelovale su najprije u bolnicama, ubožnicama i raznim socijalnim ustanovama, a poslije u dječjim vrtićima i školama. Provincija Navještenja Gospodinova osnovana je 1932. godine. Nakon Drugog svjetskog rata sestrama su oduzeta mnoga dobra, rad u prosvjeti bio im je potpuno zabranjen, a u bolnici su mogle raditi samo u građanskom odijelu. U takvim prilikama sestre su se uključile u župski apostolat, a preuzimale su i njegu bolesnika u njihovim domovima. Nastankom slobodne Republike Hrvatske sestre ponovno mogu raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama, a u bolnicama mogu nositi redovničko odijelo. Sestre rade i u dječjim vrtićimau Kaštel-Starom, Sinju i Zadru. Danas Provincija broji oko 220 sestara koje djeluju u 31 samostanskoj zajednici na području Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije kao i Šibenske i Dubrovačke biskupije. Izvan granica Hrvatske sestre rade u Crnoj Gori, Austriji te Kanadi i SAD-u.
Sestre milosrdnice došle su u Sarajevo 1871. godine, a Provincija Majke Divne – Sarajevo osnovana je 1974. godine. Odmah po dolasku sestre se posvećuju odgojno-obrazovnom radu i služenju bolesnicima sve do kraja Drugoga svjetskog rata kad im više nije bio dopušten rad u prosvjeti, a u bolnicama su mogle raditi jedino u građanskom odijelu. Devedesetih godina ova zajednica proživjela je još jedan rat kad su im dvije kuće srušene, a tri su morale napustiti pod prijetnjom agresora. Najteže od svega bilo je mučenička smrt sestre Cecilije Grgić koja je u Presnačama kod Banjaluke mučena, ubijena i zapaljena. Nakon rata Provincija se prilagođava novim prilikama. Sestre rade u školama, vrtićima, bolnicama i domovima za starije i nemoćne te djeluju u župskom apostolatu.
Prvih pet sestara milosrdnica došlo je u Argentinu 1934. godine. Započele su rad s djecom i bolesnicima u Dock Sudu, siromašnoj četvrti Buenos Airesa. Budući da se iz godine u godinu povećavao broj sestara, 1939. godine osnovana je provincija koja je stavljena pod zaštitu Krista Kralja. Danas sestre rade u bolnicama i sanatorijima, u Školskom zavodu Krista Kralja u Dock Sudu, kao i u školama u drugim manjim mjestima. Provincija broji sedamdeset sestara koje žive u samostana diljem Argentine.
Sestre milosrdnice dolaze u Paragvaj 1942. godine. Sve do 1997. godine sestre su u Paragvaju djelovale u sklopu Provincije Krista Kralja – Argentina. Tada je osnovana Provincija Marije Kraljice Mira sa sjedištem u Asuncionu. Sestre imaju bogatu odgojno-prosvjetnu djelatnost (u Školskom zavodu Bezgrješnog Srca Marijina), te djeluju i s bolesnicima te siromasima. Danas Paragvajska provincija broji 29 sestara koje žive u pet samostanskih zajednica.
Sestre milosrdnice dolaze u Rim 1924. godine kad su preuzele vođenje domaćinstva u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima, a poslije počinju raditi u bolnicama. Sestre su u početku pripadale Provinciji Majke Dobrog Savjeta – Rijeka, a 1959. godine osnovana je Delegatura Presvetih Srdaca Isusa i Marije – Rim. Sestre djeluju i u vlastitom dječjem vrtiću i školi, kao i u domu za starije i nemoćne.