Umrla sestra M. ALOJZIJA (Eva) LOVRIĆ

Sestra Marija Alojzija Lovrić, krsnim imenom Eva, rodila se 24. siječnja 1931. godine u Strmcu, kod Novog Marofa, kao četvrto dijete u pobožnoj kršćanskoj obitelji Gabrijela i Jelene, rođene Vincek.

Pišući o svome djetinjstvu i odrastanju, Eva svjedoči da je već u sedmoj godini života prvi puta osjetila Božji poziv, kada je jedna od njezinih sestara govorila o samostanu. Jednom drugom zgodom, u trinaestoj godini, dok je sa svojom susjedom, Katicom, kasnije s. Viktorijom čuvala stada, prišla im je jedna žena i čitala pisma svoje kćeri karmelićanke, te im pričala sve najljepše o samostanskom životu.

Navršivši devetnaestu godinu, na poticaj župnika iz Remetinca, Eva je došla u Rijeku i počela raditi u bolničkoj kuhinji na Sušaku. Tu je upoznala sestre milosrdnice, te se, nakon dvije godine, odlučila na redovnički život. U samostan sestara milosrdnica u Rijeci stupila je u jesen 1951. godine.

Godine 1952. Eva je započela novicijat te dobila novo, redovničko ime – sestra Marija Alojzija. Godinu dana kasnije položila je prve svete zavjete čistoće siromaštva i poslušnosti, a 1956. godine svoje doživotne zavjete. U molbi upućenoj provincijalnoj poglavarici za polaganje zavjeta s. M. Alojzija je napisala: S milošću Božjom obećajem da ću se truditi da svaki dan postajem sve bliža Bogu i sve bolja ljudima.

Nakon položenih zavjeta s. M. Alojzija tri je godine radila u provincijalnoj kući, a potom kao kuharica u Riječkoj bolnici, sve do odlaska u mirovinu 1984. godine.  I nakon umirovljenja, s. M. Alojzija jednakom je revnošću nastavila milosrdničko služenje u svojoj redovničkoj zajednici i u Caritasu riječke nadbiskupije.

Sestru M. Alojziju resila je pobožnost, izuzetna marljivost i požrtvovnost u svakome poslu koji joj je bio povjeren. Bila je osoba vjerna svome redovničkom pozivu, zauzeta u duhovnoj i materijalnoj izgradnji svoje zajednice, te osjetljiva na potrebe svakog čovjeka kojeg joj je Božja Providnost poslala.

Sestra M. Alojzija bila je prava kći svetoga Vinka Paulskog. Služila je Boga u osobi siromaha i bolesnika. No, Bog ju je u nedokučivosti svojih putova pozvao na redovnički život dok je slušala o životu jedne karmelićanke. Na blagdan jedne druge karmelićanke sv. Terezije Benedikte od Križa, 9. kolovoza, pozvao ju je još jednom, na posljednje putovanje – u Očev dom.

Draga naša sestro Marija Alojzija, dok te danas ispraćamo u Nebesku domovinu, zahvaljujemo ti što si se trudila biti dobra sestra milosrdnica te vjerujemo da si postigla ono što si željela na dan svojih zavjeta – da budeš u Božjoj prisutnosti u vječnosti koja je pred tobom.

Počivala u miru Božjem.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: