Redovničke ustanove

Pojam “Vinkovska obitelj” nastao je godine 1995., a obuhvaća članove više od 260 laičkih, redovničkih ili svećeničkih družbi, zajednica, udruga i pokreta širom svijeta kojima je zajedničko poslanje služenje najsiromašnijima od siromašnih, u duhu svetog Vinka Paulskog.

Osim Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu, u Republici Hrvatskoj djeluju i još neke druge redovničke ustanove i laičke udruge utemeljene na vinkovskoj karizmi. Ovdje navodimo samo one ustanove koje djeluju u Republici Hrvatskoj.

 

MISIJSKA DRUŽBA – LAZARISTI

Život sv. Vinka bio je život za druge. Osnivajući Misijsku družbu želio je vršiti Kristovu zapovijed ljubavi.

Više je puta kazao svojim misionarima da dan 25. siječnja 1617. godine smatra danom utemeljenja Misijske družbe jer je tada održao prve misije u Follevilleu na poticaj grofice de Gondi. Drugi poticaj za utemeljenje Družbe bila je grofičina ponuda i financijska pripomoć redovničkoj zajednici koja bi htjela držati misije svakih pet godina.

Dana 17. travnja 1625. de Gondijevi su potpisali spis utemeljenja kojim je Misijska družba službeno utemeljena. Vinko je uvijek naglašavao da je Družba Božje djelo. Za geslo je uzeo Isusove riječi: »On me posla blagovjesnikom biti siromasima« (Lk 4,18). To je karizma i program Misijske družbe koju je odobrio mjesni biskup, a 1632. godine i papa Urban VIII. Poslanje je Družbe nasljedovati Isusa Krista u njegovim krepostima i u poslanju za spasenje bližnjega.

Misijska družba danas u 52 provincije u svijetu ima oko 3.890 članova.

U Hrvatsku su lazaristi došli iz Slovenije početkom Drugog svjetskog rata. Imali su na brizi pastoral u župama Svetice i Ozalj. U Jastrebarskom su pomagali u pastoralu i odgoju siročadi u zavodu koji su vodile sestre milosrdnice, a u Osijeku su se brinuli za duhovne potrebe kćeri kršćanske ljubavi i Marijinih sestara.

Nakon što su tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj stradala trojica lazarista (dvojica od eksplozije bombe u Jastrebarskom, a treći, p. Janez Strašek, podnio je mučeništvo 1947. na putu iz Ozlja prema Sveticama), lazaristi su napustili Hrvatsku.

Vratili su se opet 1958. i preuzeli župu sv. Barbare i duhovnu brigu za bolnicu u Vrapču. Kasnije su preuzeli župu Uznesenja BDM u Novigradu na Dobri, gdje su na temeljima starog župnog dvora podigli Pastoralni centar sv. Vinka Paulskog.

Osim pastoralnog rada lazaristi se posvećuju velikoj vinkovskoj obitelji, služe svećenicima, redovnicama i laicima za njihove duhovne potrebe, kako bi se vinkovska karizma širila i utvrdila.

 

KĆERI KRŠĆANSKE LJUBAVI (USMILJENKE)

Usmiljenka je slovenska riječ, a znači milosrdnica. Dolazi od riječi usmiljenje, tj. milosrđe. To im je ime po riječima sv. Vinka dao vjerni puk u Francuskoj kad su vidjeli kako vrše djela milosrđa. Sestre usmiljenke koje djeluju u Hrvatskoj dio su izvorne družbe koju su u XVII. stoljeću osnovali sv. Vinko i sv. Lujza. Službeni naziv družbe glasi Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskoga, službenice siromaha.

U Hrvatsku su prve sestre usmiljenke došle 1884. godine, naprije u Volosko pokraj Opatije nakon čega su otvorile i druge zajednice. Trenutno u Hrvatskoj imaju samo dvije zajednice: u Voloskom i u Zagrebu (Dubec). Sestre u Hrvatskoj pripadaju Slovenskoj provinciji.

Djelovanje sestara danas obuhvaća vjeronauk u školi, župnu katehezu, rad u sakristiji, bolnici, pomoć bolesnima i osamljenima, beskućnicima. Sestre također nude usluge smještaja za obitelji i pojedince tijekom odmora, surađuju sa župnim caritasom, zbrinjavaju migrante nastojeći živjeti kako kaže sveti Vinko: »Treba činiti ono što je činio Isus Krist, ni manje ni više.«

Danas je družba Kćeri kršćanske ljubavi prisutna na svim kontinentima u 93 države. Ima 59 provincija i jednu pokrajinu (Albanija-Kosovo). Družba ima oko 23.000 članica, od čega je u Hrvatskoj 7 sestara.

Kuća matica nalazi se u Parizu gdje se u kapeli Bezgrešne od Čudotvorne Medaljice čuva srce sv. Vinka Paulskog te posmrtni ostaci sv. Lujze de Marillac i sv. Katarine Labouré.

 

HRVATSKA PROVINCIJA MARIJINIH SESTARA ČUDOTVORNE MEDALJICE

Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice osnovala je s. Leopoldina Brandis u Ljubljani jer se javila goruća potreba da sestre njeguju i paze bolesnike u njihovim kućama i tijekom noći, što pravila družbe Kćeri kršćanske ljubavi, kojoj je pripadala, nisu dopuštala. S. Leopoldina je od 1860. okupljala djevojke iz Društva djece Bezgrešne i upućivalaih u rad.

Blagdan Gospe Karmelske 1878. godine smatra se danom osnutka Družbe jer toga su dana prve tri djevojke obukle redovničko odijelo. S. Leopoldina je napisala pravila i poslala ih u Pariz na odobrenje. Priznate su kao Marijina kongregacija. Specifično i prvotno poslanje sestara jest ostajati uz bolesnike dan i noć. Cilj je: »ispovijed umirućih te primanje bolesničkog pomazanja«.

Punih 48 godina, od naroda prozvane bolničke sestre, živjele su pod okriljem družbe Kćeri kršćanske ljubavi. Osamostalile su se 15. ožujka 1926. godine i dobile službeno ime Marijine sestre čudotvorne medaljice.

Širenjem djelovanja i povećanjem broja članica, Družba se podijelila na Slovensku i Hrvatsku provinciju. Hrvatska provincija danas djeluje u desetak gradova, a uprava je Provincije u Osijeku.

Sestre vode apostolat čudotvorne medaljice, a svrha mu je štovanje Bezgrešne, širenje čudotvorne medaljice i rad za dobro bližnjega.