S. M. Stella Žižić Gušo

U Splitu je 3. ožujka blago u Gospodinu preminula naša sestra M. Stela Žižić Gušo, članica Provincije Navještenja Gospodinova – Split. Doživjela je 79 godina, a u milosrdničkom je zvanju 62 godine Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 5. ožujka u Splitu, na Lovrincu.

S. M. Stela (Ana) Žižić Gušo rođena je u Otoku kod Sinja 27. svibnja 1944.g. u obitelji Petra i Šime, rođ. Zrnčić. Njezini su roditelji primili od Boga sedmero djece – tri sina i četiri kćeri, od kojih će dvije postati redovnice. Ana je bila najstarije dijete i kao takva bila je desna ruka majci u brizi za mlađe i za kućanstvo te ocu u radovima u polju i čuvanju blaga. S obitelji je živjela i baka, koja je ostavila dubok biljeg u Aninu srcu. Ona ju je upravo uvela u život molitve i to onim lijepim načinom jednostavnih ljudi.

U rodnome mjestu Ana je završila osnovno školovanje. Bile su to godine kada je uza sve svoje radne obveze u obitelji trebala naći vremena i za obavljanje školskih zadataka. Obavljala ih je vrlo savjesno, često noću. Ona je tako odmalena naučila što je rad, disciplina i požrtvovnost te stekla osobine koje će je kasnije obilježiti tijekom redovničkoga života.

U Otoku je primila i sakramente kršćanske inicijacije. Posebno se i rado sjećala susreta s našim sestrama koje su nju i ostalu djecu pripremale za sakramente prve sv. ispovijedi i pričesti. Ti susreti probudili su u Ani žarku želju da i ona slijedi njihov put posvete Bogu. Zato je jednog dana pokucala na vrata našega sinjskog samostana i sestrama izrazila svoju želju i molbu da bude primljena u našu Družbu. Trebala je međutim neko vrijeme čekati. Tijekom tog, za nju dugačkog vremena, želja je rasla.

Dobivši konačno pozitivan odgovor o primitku u Družbu, Ana je, sva radosna, na svoj rođendan 1960. godine, u provincijalnoj kući u Splitu započela kandidaturu. O tom vremenu početne redovničke formacije u svom životopisu navodi da je to bilo radosno vrijeme, vrijeme kada je puno naučila o duhovnom životu i kada je s drugim kandidaticama naučila mnogo poslova koje kući nije imala prilike obavljati.

U novicijatu je Ana dobila redovničko ime s. M. Stela, ime kojim je stavljena pod posebnu zaštitu nebeske Majke Marije. Njoj će ona cijeloga svog života biti osobito pobožna. Prve redovničke zavjete položila je 9. svibnja 1962., a doživotne 22. kolovoza 1967. godine. Ostvarila se time njezina želja – napokon je postala kao i jedna od onih sestara preko kojih je Gospodin u njoj posijao klicu poziva.

Nakon prvih redovničkih zavjeta s. M. Stela je godinu dana pohađala katehetski tečaj u Zagrebu boraveći u našoj Kući matici. Ali, odlukom poglavarica njezino se milosrdničko djelovanje usmjeruje na drugi put. Godine 1963. poslana je u Kotor, gdje počinje raditi kao bolničarka u tamošnjoj bolnici. Potom odlazi u Beograd, završava medicinsku školu i po povratku ostaje u Kotoru u službi bolesnika sve do svoje mirovine 1999. godine. U kotorskoj bolnici pamte s. M. Stelu kao osobu koja je vrlo odgovorno i točno obavljala svoju službu. K tome, bila je to vedra i nasmijana sestra, s vrlo ugodnim smislom za humor pa je kao takva bila omiljena i među osobljem i među bolesnicima.

Ulaskom u mirovinu, s. M. Stela ne miruje. U duhu redovničke poslušnosti ona odlazi najprije u svećenički dom u Šibeniku, gdje je vršila službu kućne poglavarice, a potom u Zadar, također u svećenički dom. Sljedeća životna postaja bila joj je u Selcima na otoku Braču, gdje njeguje štićenice našega Doma za starije i nemoćne osobe. Jedno vrijeme boravi u Supetru, kratko u Sinju, a onda se 2014. vraća u Crnu Goru, taj put u Herceg Novi gdje će ostati do 2018., kada zbog zdravstvenih teškoća dolazi u Split, u provincijalnu kuću.

S. M. Stela se u životu nije štedjela. Bila je hrabra osoba, koja se nije bojala ni boli ni smrti; nije se žalila ili tražila olakšanje svojih boli, nego ih je željela izdržati i iz tog je razloga ponekad odgađala odlazak liječniku. Ali, tijekom prošle godine njezino se zdravlje pogoršavalo te je ipak kratko vrijeme morala provesti u bolnici, gdje se kao pacijent, kažu, nije tužila. Početkom ove godine njezine su se zdravstvene teškoće znatno pojačale te je 6. veljače bila primljena u bolnicu. Međutim, uza sav trud bolničkog osoblja, ovaj put nije bilo poboljšanja. Zato je, osjećajući da joj nebeski Otac širi ruke na zagrljaj, s. M. Stela primila sakrament bolesničkog pomazanja. Iz bolnice je otpuštena na kućnu njegu 22. veljače. Sve sestre u zajednici bile su zahvalne Bogu što se s. M. Stela vratila kući da joj s ljubavlju i zahvalno možemo pružiti potrebnu njegu, pratiti ju svojim molitvama i s njom se, kada za to dođe vrijeme, oprostiti. S. M. Stela imala je i dar za nas. Skrbeći o njoj, mi smo se osjetile više zajedno i u molitvi i u zahvaljivanju. Čvrsto vjerujući da je ona svoju misiju na zemlji s Božjom pomoći ispunila kako je samo znala i umjela, vjerujemo da joj je naš Gospodin, kome svi težimo, 3. ožujka otvorio vrata raja i rekao: „Dođi, službenice dobra i vjerna, uđi u radost svoga Gospodara.“

U toj vjeri, draga naša s. M. Stela, želimo i molimo da počivate u miru u Očevu zagrljaju! Amen.

Osmrtnica s M. Stela

 

---