SESTRA CECILIJA, LUCA MIĆANOVIĆ

„Jasno, svagdje se čuje: ‘Nije baš lako, ali uz Božju pomoć ide.’ I mislim da u redovničkom životu među poteškoćama ima nešto što je lijepo, zapravo ima nešto što je najljepše, a to je naš nebeski Otac, koji nam uzvraća milošću za naše darove Njemu po svetim zavjetima. Kroz ovo vrijeme stizali su me i teži dani. Bilo je i takvih dana kada mi se sve to činilo i odviše teško. Ali, hvala Bogu, u mome srcu je uvijek iza toga gorjela pomisao na to da me Bog zove ili ‘Ustani i idi za mnom! U želji da ga slijedim sve do smrti, darujem svoj život Bogu sve do smrti.“ (Usp. S. Cecilija Mićanović: Zamolba za polaganje doživotnih redovničkih zavjeta, Zagreb, 15. svibnja 1984.)

Ovim riječima s. Cecilija dokazuje svoju pripadnost Bogu, koju želi zapečatiti polaganjem svojih doživotnih redovničkih zavjeta. Ali, ove riječi također zvuče kao oporuka koju, kao da je ispisala netom prije svoga odlaska s ovog svijeta. Uvijek je bila svjesna Gospodinova pohođenja po križu, ali i njegove blizine, koja ju je hrabrila za hod naprijed. Gospodin ju je pozvao k sebi u vrijeme počinka i darovao joj vječnost da otpočine od svojih križeva i bolesti 5. studenoga 2013. oko 3,00 sata.

Sestra Cecilija, Luca, rođena je 26. rujna 1956. godine u Brčkom, u Bosni i Hercegovini, od roditelja Nike i Mare, rođene Filipović. Bila je drugo od sedmero djece. Rasla je u kršćanskom duhu, što se u djecu posebno trudila usaditi majka. Imala je sretno djetinjstvo. U petom i šestom razredu, koje je polazila u Brčkom, nije bilo lako, često se govorilo protiv vjere, no to su bili trenutci kada se Luca mijenjala iznutra. Često bi odlazila k sestrama milosrdnicama koje su djelovale u župi Presvetog Srca Isusova u Brčkom, razgovarala bi s njima i stvarala planove kako će i ona postati jedna od njih. Osjećala je da je Bog zove i da se tom glasu mora odazvati. Završivši šesti razred osnovne škole ostavila je rodni dom, braću i sestre i otišla u samostan u Požegu, gdje je kroz šest godina završila osnovnu školu i gimnaziju.

1. kolovoza 1976. započela je bližu pripravu za redovnički život. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1979., a doživotne 15. kolovoza 1984. godine. Nakon položenih zavjeta, započela je Studij predškolskog odgoja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je uspješno završila 1981. godine. Svoje je redovničko služenje posvetila odgoju djece u Dječjem vrtiću Svetog Vinka, u kojem je djelovala više od dvadeset godina. Rad s djecom prožeo je njezinu osobnost i tu se davala bez mjere. Po prirodi je bila vesela, otvorena, uvijek spremna za igru, šalu, priču, pjesmu. Sjećamo se plesova, predstava i programa, koje je s djecom neumorno pripremala za Majčin dan, o Božiću, Uskrsu i drugim prigodama. Rad s djecom ju je nadahnjivao i u interakciji s djecom pronalazila bi sebe dajući im nešto više od obične odgojiteljice, dajući im Boga.

Od 2005. godine, kada je počela pobolijevati, i dalje je, koliko je mogla, svoje snage posvećivala odgoju djece i svojoj zajednici. Gospodin ju je pohađao križevima, a u njoj je uvijek gorjela misao da je Bog zove, davala joj snage da ustane i neumorno ide dalje.

Gospodin zna mjeru naših dana (Usp. Ps 39,5), koji su potrebni u tkanju vječnosti. I kako reče s. Cecilija: ‘Nije baš lako, ali uz Božju pomoć ide’,  Gospodin je znao trenutak kada će je obdariti svojom milošću za dar Njemu darovan. Vjerujemo da se naša s. Cecilija preselila k Njemu, darivatelju svakog dara i milosti i da su njezine riječi, napisane gotovo na početku redovničkog života, našle ostvarenje u vječnosti: „U želji da ga slijedim sve do smrti, darujem svoj život Bogu sve do smrti.“ (Usp. S. Cecilija Mićanović: Zamolba za polaganje doživotnih redovničkih zavjeta, Zagreb, 15. svibnja 1984.).

Njegovi su putovi često nedokučivi, iznenadni, no živeći tako iz dana u dan, dajući mu svakodnevno svaki trenutak svog života, bit ćemo pripravni otvoriti vrata kada On pokuca i jednoga dana biti s našom sestrom Cecilijom u vječnosti.

Primi je, Gospodine, i pribroji svojim blaženicima! Počivala u miru!

————————————————————————————————–

Osmrtnica

U dubokoj vjeri u uskrsnuće i život vječni javljamo svim sestrama Družbe da je u Zagrebu, 5. studenoga 2013. godine u 3,00 sata blago u Gospodinu preminula naša draga

sestra CECILIJA  (Luca) MIĆANOVIĆ

Doživjela je 57 godina, a u milosrdničkom je zvanju 34 godine Bogu i bližnjemu služila.

Sprovod će biti 7. studenoga 2013. u 10,50 sati u Zagrebu, na Mirogoju.

Molimo za našu pokojnu sestru da joj Gospodin kojemu je za života služila bude milostiv i udijeli joj radost vječnoga blaženstva.




Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: