Sestra ANIMIRA (Slava) MIKETEK

Rođena 31. prosinca 1951. u Strmcu, općina Novi Marof

Umrla 29. travnja 2021. u Rijeci

 

Sestra Animira (Slava) Miketek rođena je 31. prosinca 1951. u Strmcu, u župi Remetinec kod Novog Marofa, od oca Đure i majke Eve, rođ. Košćak.

Sestra Animira je sretno rasla u kršćanskoj obitelji zajedno sa svoje tri sestre i dva brata. Sama svjedoči o vjeri i ljubavi svojih roditelja: „Dok smo se sestra i ja vraćale iz škole, skoro svaku večer tata je izlazio pred nas, jer smo se bojale, a mama mi nikad nije dala na Božić ići u školu, iako je bila svjesna posljedica.“

Sama u poniznosti srca i duše ističe siromaštvo sela i doma, težinu učenja, daljinu škole i druge križeve koji su joj bili svakodnevica, ali roditeljska ljubav sve je pokrivala. Tako je Slavica rasla u vjeri, dobi i mudrosti. Spoznavši da je Gospodin zove, sve mu se više otvara, posvećuje se molitvi i promišljanju, a nakon misija u župi i susreta s našim sestrama donosi najvažniju odluku, odluku svog života te zajedno sa svojom sestrom blizankom 1970. godine dolazi u Rijeku, u naš Samostan sestara milosrdnica u Kresnikovoj 15, gdje su ih radosno dočekale još dvije njihove sestre.

Nakon obavljene kandidature i novicijata, radosna i sretna prve zavjete polaže 1972., a doživotne 1977. godine. Kratko vrijeme boravi u Rijeci na Kantridi, Lošinju, zatim u Provincijalnoj kući, a nakon završene medicinske škole u Puli radi u bolnici na Sušaku. U Veli Lošinj dolazi 1984. godine u dobro poznati Dom za starije osobe u kojemu je već prije radila kao njegovateljica. Tu je s. Animira predano radila sve do umirovljenja 1. siječnja 2016. godine, ali i dalje zajedno sa sestrom vodi brigu o domskoj kapelici i liturgijskim slavljima u Domu.

Otac Nebeski pozvao je našu s. Animiru 29. travnja 2021. godine u jutarnjim satima. Vjerujemo da mu je, opremljena svetim sakramentima, spremno pohrlila u susret.

Draga naša sestra Animira, vjerujemo da si iz smrti prešla u život. Brzo si nam otišla, kao i tvoja s. Marinela, ali život je dosta dug, bez obzira koliko trajao, da u njemu učinimo nešto veliko i sveto. Zahvalni smo Gospodinu na daru tvog raspjevanog života o kojemu svjedoči sav tvoj život čije si stranice ispisivala vjernom molitvom, služenjem i ljubavlju. O tvojoj vjeri i radosnom  predanju u volju Božju svjedoče i izvještaji sestara i tvojih sumještana, bilo napisani bilo izrečeni. Iz njih se iščitava tvoj lik sažet u par riječi: radosna i raspjevana, vrijedna i uslužna, ponizna i duhovna. Hvalila si Gospodina svojim radom, svojim životom i svojim trpljenjem, osobito trpljenjem kroz posljednje dane borbe s koronavirusom u bolnici, kroz koje si zorila i dozorila za Boga koji je „tako ljubio svijet i dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“.

Raspjevana kćeri sv. Vinka, tvoje Ti sestre žele i mole Gospodina Isusa da i u nebu pjevaš Pjesmu novu, da uživaš sreću otkupljenih i jednom zajedno s njima začuješ glas svoga Boga i Kralja vjekova: Dođi, blagoslovljena Oca mojega! Primi u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za te od postanka svijeta!

Počivala u miru. Amen.

---