Sestra ESTERA (Ljuba) PERŠIN

Rođena 15. siječnja 1935. u mjestu Beter, župa Sveta Marija pod Okićem

Umrla 2. lipnja 2020. u Kući matici, u Zagrebu

 

Ispratili smo s. Esteru Peršin koja je, okrijepljena svetim sakramentima, među starijim i bolesnim sestrama Kuće matice u Zagrebu, spremno čekala Gospodinov poziv. U samo nekoliko sati pogoršanja već ranije oslabljena zdravlja, dogorjela je kao svijeća na oltaru života posvećena Gospodinu i preselila se u vječnost 2. lipnja 2020., navršivši 85 godina života.

S. Estera, Ljubica Peršin rodila se u mjestu Beter 15. siječnja 1935. godine, u župi Svete Marije pod Okićem, lijepom kraju pitomih brežuljaka i plodnih njiva koji su ljudima davali sve potrebno za život. Roditelji Đuro i Magda, rođena Naglić, imali su četiri kćeri, ali su dvije već u dječjoj dobi otišle u nebo, pa su uz njih odrastale samo Ljubica i mlađa kći Draga (Dragica). Pomagale su od malena u svim poslovima u kući i na polju pa je Ljubica znala i voljela raditi kao da je odrasla i odgovorna osoba. U vrijeme njihova odrastanja župa nije imala svećenika što se odrazilo na vjerski život ljudi, osobito djece i mladih. Tako je i Ljubica Prvu svetu pričest primila tek u svojoj 14., a krizmu u 19. godini života. No, Gospodin se pobrinuo za te ljude i dao im je stalnog župnika u osobi vlč. Josipa Frkina pa čak i sestre milosrdnice koje su započele rad u župi u jesen 1958. godine. S njima se družila i sve više surađivala djevojka Ljubica sve do 1960. godine kada je, sazrevši do odluke da i sama postane sestra milosrdnica, zatražila da bude primljena u samostan.

U Družbu je stupila 15. srpnja 1960., redovničko odijelo i ime s. Estera primila je, ušavši u novicijat 15. kolovoza 1961. godine. Prve zavjete položila je 3. veljače 1963., a doživotne 15. kolovoza 1968. godine.

Redovnički život započela je u svojoj 26. godini kao odrasla i zrela osoba koju je resila vedrina i iskrenost, zdrav seljački humor i rasuđivanje. Kod kuće je više radila u polju pa je bila spretnija i vrsnija u vanjskim radovima nego u svakodnevnim kućanskim poslovima. No, po dolasku u samostan radosno je obavljala sve dužnosti koje su joj bile povjerene pa je naučila raditi u crkvi, u kuhinji i u kućnoj bolnici, a nakon položenih zavjeta i u praonici rublja.

Ipak, najbolje joj je sve išlo od ruke na samostanskom gospodarstvu. A neki samostani sestara milosrdnica imali su i svoja gospodarstva kao izvor prihoda za uzdržavanje sestara i pomaganje drugih ustanova. Sestra Estera živjela je i djelovala na gospodarstvu u tri takva samostana: u Daruvaru – kao mlada sestra – bila je 3 godine, u Lovrečini – u svojoj najjačoj životnoj dobi djelovala je 33 godine,  a kad je Družba samostan i gospodarstvo u Lovrečini iznajmila zajednici Cenacolo za liječenje mladića od ovisnosti, s. Estera i još neke sestre preselile su na gospodarstvo u Lužnicu, gdje je provela 17 godina.

Njezin boravak u lijepoj prirodi ovih samostana nije bila samo šetnja, zdrava prirodna prehrana i odmor koji su tu rado potražile druge sestre, već marljivi i naporan rad, znojno čelo i žuljave ruke koje su sve obrađivale i uzgajale i, uz Božji blagoslov, donosile obilje plodova s polja, vrta i od životinja. Ništa joj nije bilo teško raditi, niti ujutro mnogo ranije ustajati od drugih sestara da bi već prije jutarnje molitve i svete mise bile nahranjene životinje a ona oprana i presvučena u misno ruho mogla u kapelici stati pred Gospodina i slaviti Ga sa zajednicom. Nije se žalila da radi više od drugih, ili da se – umjesto na moru – sunča radeći na njivi, oreći i vozeći na traktoru.

Fizički jaka i dobrog zdravlja obavljala je teže poslove okretno i s lakoćom i često pomagala slabijim sestrama u radu. Bila je ljubazna, vesela, razgovorljiva, uvijek dobro raspoložena, zabavna, dobroćudna i smirena, ugodna u društvu. Voljela je smijeh i šalu, osobito u rekreaciji. Imala je sposobnost  za razveseliti okolinu i dati živahni ton u vrijeme odmora. Uza sav naporan fizički posao, točno je vršila svoje redovničke dužnosti. Čim je bila slobodna, išla bi u kapelicu i rado sabrano molila zadržavajući se u prisnom razgovoru s Isusom.

Oslabljeno srce i otežale noge nisu više mogle s lakoćom obavljati prijašnje dužnosti. Ali u njezinom srcu ostala je žarka ljubav za Gospodina kojom ga je cijeli život slavila i prinosila mu svoje molitve i žrtve, rad i veselje, sreću i zadovoljstvo što živi u samostanu i što je sestra milosrdnica. S tom ljubavlju i živom vjerom da je sve što je u životu radila bilo služenje Gospodinu, došla je 19. travnja 2016. iz Lužnice  među bolesne sestre u Kuću maticu i, strpljiva u bolesti, pridružila se njihovoj zahvalnoj i slavljeničkoj molitvi. Od tuda se 2. lipnja 2020. preselila u vječnost. Gospodine, dok joj je tijelo bilo izmučeno trudom i naporom rada i dobrih dijela, duša joj je obilovala u sreći i molitvi pred Tobom. Nagradi ju radošću vječnoga života među drugim svetima i svetim sestrama milosrdnicama. Počivala u miru Božjem!                                                                


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: