Sestra IRENA (Marija) NORAC KLJAJO

Rođena 7. svibnja 1942. u Otoku kod Sinja

Umrla 28. prosinca 2020. u Rijeci

 

Na blagdan Nevine dječice, 28. prosinca 2020. godine, u ranim jutarnjim satima našim se samostanom proširila tužna vijest – sestra Irena iznenada nas je napustila u 78. godini života i u 60. godini svog redovničkog posvećenja Bogu u Družbi sestara milosrdnica.

Sestra Irena, krsnim imenom Marija Norac Kljajo, rođena je u Otoku kod Sinja 7. svibnja 1942. godine, u jeku Drugog svjetskog rata, u obitelji Ante i Tomice, rođene Mačina. Od dvanaestoro djece devetero je doživjelo odraslu dob, a čak troje izabralo posvećeni život – Marija, sestra Anđa i brat Ivan. O svojoj obitelji Marija svjedoči da je bila pobožna i bogobojazna, puna uzajamnog poštovanja, ljubavi i zajedništva. Upravo zato, Marija je odrasla u radosnu i otvorenu djevojku kojoj su roditelji i baka Ana bili podrška na putu njezinog redovničkog života. U svome životopisu s. Irena se prisjeća: Uzor u djetinjstvu bili su mi moji roditelji i baka Ana, očeva majka, kojima zahvaljujem i za moje redovničko zvanje. Baka Ana godinama je svakog dana rano ujutro odlazila na svetu misu u našu crkvu sv. Luke. U tome je nije ometala ni zima, ni kiša, ni vrućina.

U samostan sestara milosrdnica u Rijeku Marija je došla s napunjenih osamnaest godina života 1959. godine. Njezina starija sestra Marija Pija je tada već bila novakinja riječke provincije.  Nakon završene dvogodišnje formacije, Marija, sestra Irena, položila je prve svete zavjete 1961. godine, a na blagdan Male Gospe 1967. godine svoje doživotne zavjete. Iste godine upisuje Katehetski Institut u Zagrebu, a dvije godine kasnije i medicinsku školu, te 1972. godine počinje raditi u Domu umirovljenika na Kantridi. Godine 1974. zapošljava se u riječkoj bolnici na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciji gdje će ostati do umirovljenja 2006. godine, te obnašati službu glavne sestre Zavoda. Uz posao, 1980. godine, završava i višu medicinsku školu. Sestra Irena je na svom radnom mjestu bila i medicinska sestra i sestra milosrdnica koja je uvijek koristila priliku da potakne svoje kolege, suradnike i pacijente na molitvu, sakramentalni život i vjernost Bogu. Od umirovljenja pa gotovo do zadnjega dana svoga života obnašala je službu vratarice na porti naše Provincijalne kuće, susrećući one koji su dolazili u naš samostan, uvijek zainteresirana i spremna saslušati svakog gosta.

Sestra Irena bila je vrijedna i radina sestra, mirna i tiha, posvećena svome vinkovskome pozivu i službi bolesnicima koje je Gospodin stavio na njezin životni put i u kojima je ona prepoznavala i slijedila svog Zaručnika. Bila je to njezina prva ljubav kojoj je ostala vjerna cijeli svoj radni vijek.

Rođena u mjesecu svibnju, sestra Irena posebno je štovala Blaženu Djevicu Mariju po kojoj je dobila ime, a njezina je zaštitnica bila Gospa Sinjska čijom se kćerkom smatrala i čijem se zagovoru uvijek preporučivala.

Tko god je poznavao s. Irenu dobro zna kako je ona posebno voljela cvijeće i brinula o svakom cvijetu u našoj kući. I nije bilo biljke koja po njezinoj brizi i pažnji nije oživjela i procvjetala. Naš samostanski vrt posvećen Gospi bio joj je posebno drag. Vjerujemo zato da je Marija, s. Irena, čiste duše i pomirena s Bogom i bližnjima primljena u rajske vrtove svojega Gospodina i njegove Majke i da je primila vijenac najljepših cvjetova dobrih djela koje je za života činila Bogu na slavu.

Na blagdan Nevine dječice, u ranim jutarnjim satima napustila nas je iznenada, iako je ona, već nekoliko dana prije, predosjećala da Gospodin dolazi i da je blizu.

Draga naša sestro Irena, ispraćajući te na posljednji počinak, ovdje na Marijinom Trsatu, kako si željela, zahvaljujemo ti za tvoju sestrinsku ljubav i Bogu darovani život, a mi ti obećajemo da ćemo se brinuti o cvijeću koje si nam ostavila i da ćemo ostati s tobom uvijek povezani u molitvama.

Počivala u miru!

---