S. TIHOSLAVA (Pera) TADIĆ ŠUTRA

21. Srpanj 2017.

S. TIHOSLAVA (Pera) TADIĆ ŠUTRA
Rođena 16. veljače 1938. u Otoku kod Sinja
Umrla 18. srpnja 2017. u Splitu

Okrijepljena svetim sakramentima, 18. srpnja 2017., u 80. godini života i 50. godini redovništva, svoje umorne i ispaćene oči sklopila je naša draga sestra Tihoslava Tadić Šutra.

S. Tihoslava Tadić Šutra, krsnim imenom Pera, rođena je 16. veljače 1938. u Otoku, od oca Ivana i majke Ane, rođ. Maroš. Rodivši se u teško predratno vrijeme, zarana je iskusila tegobe života pa je za vrijeme rata, zbog gladi koja je vladala Cetinskom krajinom, nekoliko godina provela sa svojom majkom, bratom i sestrom u Slavoniji. Vrativši se kući, završila je četiri razreda osnovne škole, a potom je pomagala roditeljima radeći u kući i na njihovu seoskom gospodarstvu. Rano je osjetila želju posvetiti svoj život služenju Bogu i bližnjemu, no nije naišla na razumijevanje svojih roditelja. Čak je nakon njihova protivljenja nastojala u sebi prigušiti Božji zov, no nije mogla. Videći njezinu želju, roditelji nakon nekoliko godina ipak popuštaju i ona u samostan u Splitu ulazi 1966. godine. Prve zavjete polaže 22. kolovoza 1968., a doživotne na svetkovinu Velike Gospe 1973. godine.

Nakon položenih prvih zavjeta, dvije godine radi u pletaćoj radionici Provincijalne kuće. Potom četiri godine plete i vrši domaćinske poslove u Tkonu na otoku Pašmanu. Od travnja 1977. do studenoga 2001. domaćica je u Nadbiskupskom dvoru u Zadru gdje s izrazitom pedantnošću i diskrecijom vrši povjerene joj dužnosti. Zbog reorganizacije domaćinstva Nadbiskupskog dvora i već pomalo oslabljenih tjelesnih sila premještena je u Provincijalnu kuću u Splitu, gdje do početka 2015. vodi brigu za sestarsku blagovaonicu.

Gotovo tijekom cijeloga svog redovničkog života, s. Tihoslava je, uzornom marljivosti, predanosti i nadasve ljubavi, vršila naoko sitne poslove koje nažalost primijetimo tek kad nisu učinjeni. Bila je srdačna, blaga i pažljiva u komunikaciji uvijek nastojeći svima ugoditi. Posljednjih godina, kad joj je vid već oslabio da bi mogla čitati, rado je slušala Radio Mariju gdje je pronalazila različite sadržaje duhovnoga karaktera i pratila zbivanja u Crkvi. Posebno je voljela slušati emisije u kojima su gostovali mladići i djevojke koji su se odvažili krenuti putem duhovnoga zvanja, a s osobitom je radošću i pažnjom pratila i naše mlade sestre potičući ih na vjerno i strpljivo služenje Kristu.

2016. godine dijagnosticirana joj je teška bolest koja je polako nagrizala njezino tijelo pa su posljednji tjedni njezina života bili ispunjeni velikom patnjom koju je, zahvalna za svaku uslugu, strpljivo i tiho podnosila. Svi koji su je tih dana njezine Kalvarije pohađali, odlazili bi osupnuti tajnom patnje pitajući se kako je takvo nešto uopće moguće. No, predana u volju Božju mogla je reći sa sv. Pavlom da u svom tijelu dopunja što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (usp. Kol 1,24).

Draga s. Tihoslava, duboko vjerujemo da ste već, očišćeni zemaljskom patnjom, zavrijedili doći pred Lice Svevišnjega gdje ćete u punini uživati nagradu dobrih i vjernih slugu. Mi koji ostajemo nastojat ćemo do našega ponovnog susreta u vječnosti promatrati kraj Vašega života i nasljedovati Vašu vjeru i predanje (usp. Heb 13,7).

Počivali u miru Božjem!