Seminar za sestre juniorke u Lužnici

Lužnica. Susret s „generacijom“. Mogućnost izmjene iskustava. Radost zbog ponovnog sastanka. Sve su to teme koje su još od početka godine bile neizostavni dio rekreacije najmlađih sestara. Konačno je došao i taj dan. Nas trinaest sestara juniorki pod brižnim okom Časne Majke i naših učiteljica okupismo se u Lužnici na svetkovinu sv. Josipa. Nije baš taj dan slučajno odabran, već zajedno krenusmo poput sv. Josipa na put traženja i razlučivanja Bože volje u tišini i raspoloživosti srca, tiho se pitajući: „Gospodine, što želiš da učinim“?

Radni se dani seminara izmjenjivahu u predavanjima, zajedničkim molitvenim trenucima i brojnim prilikama razmjene iskustava i međusobnog ohrabrivanja. Voditelj, fra Rozo Brkić, potrudio se jednostavnim i otvorenim pristupom progovoriti o bitnim temama redovničkog života i ohrabriti nas na putu početnih redovničkih koraka. U godini vjere započesmo razgovor o vjeri kao daru, ali i nečemu što je živo i potrebno je hraniti. Vjera se hrani molitvom utemeljenoj na Božjoj riječi. Vjeri su potrebni primjeri nasljedovanja, a jedan od najvećih je Abraham koji je Bogu vjerovao unatoč nerazumijevanju i nelogičnosti tipično ljudskih zaključaka.

Naglasio je važnost i potrebu svakodnevnog molitvenog susreta s Božjom riječi kako bismo se dublje susreli s Isusom, Bogom i čovjekom, upoznali njegove osjećaje, razmišljanja, te otkrili Božju volju za nas. I kada se pitamo zašto nam Božja volja ostaje nerazumljiva  i neprepoznatljiva potrebno je odvojiti vrijeme za susret sa Sv. pismom jer tu Bog progovara.

Ljubav prema Bogu i vjernost njegovoj riječi najbolje se mogu provjeriti i utvrditi u zajednici. Da bi zajednica živjela potrebno je pred sobom imati sliku pšeničnog zrna koje ako ne umre ne donosi rod. Zaboraviti na sebe, nastojati oko vjernog izvršavanja dnevnog reda, prešutjeti, svladati se, pripada askezi kao bitnoj sastavnici zajedničkog života. Iako možda naše zajednice ponekad djeluju obeshrabrujuće ili nas razočaraju zbog ljudske slabosti koja je prisutna u svakoj od nas, potrebno je vjerovati da je upravo to mjesto koje je Gospodin predvidio za mene i kao priliku izvršenja njegove volje, želi me blagosloviti i učiniti sretnom baš u toj situaciji u kojoj se sada nalazim. Pozvao nas je na aktivnu zauzetost prema članovima zajednice utemeljene na Isusovim riječima „Što želite da drugi čini vama, činite i vi njima“, povezujući na taj način bitne odrednice korizme s temeljima redovničkog života – molitva, pokora (askeza), bratska (sestrinska) ljubav.

Zajednički obroci bijahu posebni trenuci ispunjeni i radosnim prisjećanjem na dane  provedene u novicijatu. Za vrijeme seminara osjećao se među nama duh zajedništva, međusobne povezanosti i istinske želje za autentičnim življenjem milosrdničkog poslanja.

S nama su bile s. Marijana i s. M. Danijela Dinjar, a posebno nas je svojom prisutnošću obradovala i ohrabrila časna majka Miroslava Bradica. Unatoč svojih brojniih obaveza posvetila je vrijeme osobnom razgovoru sa svakom sestrom juniorkom, uputila nam brižnu i majčinsku riječ ohrabrenja, molila s nama, te pokušala razumijeti naše prijedloge i potaknuti nas na zauzeto i odgovorno izgrađivanje budućnosti Družbe.

Zahvaljujemo njoj i svima (posebno sestrama  u Lužnici) koji su nam omogućili ovaj seminar, tako bitan za nas i našu osobnu izgradnju. Preporučujemo se u molitve svih sestara kako bismo radosna srca hodile putem milosrdne ljubavi.

s. M. Samuela Vilenica

---