Tebi se, Vinko, molimo, za tvojim stijegom hodimo

28. rujna 2019.

Svetkovinu svetog Vinka Paulskoga, duhovnog Utemeljitelja naše Družbe, svečano smo proslavili euharistijskim slavljem u 18, 30 sati u našoj samostanskoj crkvi Svetoga Vinka Paulskoga u Zagrebu, koje je predslavio hvarski biskup Petar Palić u zajedništvu sa šesnaest svećenika. Prigodnu homiliju biskupa Palića donosimo u cijelosti:

Poštovane sestre, duhovne kćeri sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze Marillac,

braćo svećenici,

draga braćo i sestre!

         1. Okupljeni samo u crkvi Kuće matice Družbe sestara milosrdnica kako bismo ovim slavljem Gospodinu zahvalili za uzor i zagovor miljenika Božjega sv. Vinka Paulskog. U ovu zahvalnu žrtvu unosimo sve sestre iz ove Družbe kao i blagopokojnog kardinala Jurja Haulika, prvoga zagrebačkoga nadbiskupa, koji je potaknut Božjim Duhom i uvidjevši potrebe tadašnjega vremena odlučio osnovati samostan i pozvati sestre koje bi se bavile odgojem siromašnih djevojčica. Kako nam povijest govori, prvih šest sestara je u Zagreb, u ovu kuću, došlo iz Zamsa, iz Tirola. Od tada pa do danas, vidljiva je, očita i blagoslovljena prisutnost sestara, koje nasljedujući životni primjer sv. Vinka i sv. Lujze idu putem svetosti i živeći zavjete siromaštva, posluha i čistoće drugima pružaju primjer ljepote zajedništva s Isusom Kristom.

Drugi Vatikanski sabor u dokumentu Lumen Gentium doziva nam u svijest da smo svi pozvani na svetost, a „svetost Crkve izražava se u različitim oblicima kod pojedinaca koji u svome načinu života teže za savršenom ljubavi i druge pobuđuju na dobro“ (LG 39). Papa Franjo će, pak, u apostolskoj pobudnici „Gaudete et exultate“ – „Radujte se i kličite“ naglasiti da svetost „raste po malenim gestama“ i da nas „svetost ne čini manje ljudskima, jer ona je susret tvoje slabosti sa snagom milosti.“

         2. Božja Riječ koju smo čuli želi nam pomoći dublje uroniti u život sv. Vinka Paulskog i iznova otkriti mogućnosti kako danas ostati vjeran toj Riječi u svojem svakidašnjem životu i rasti na putu svetosti.

         Prorok Izaija nam pred oči donosi sliku ljupkih nogu glasonoša radosti koji oglašava mir, sreću i naviješta spasenje. Noge onih, koji žure po gorama, su sve drugo, samo ne ljupke. One su prljave i prašnjave, jer su ljudi bili bosi ili u sandalama. Te su noge pune rana, s pokojim trnom, a ipak prorok govori o ljupkim nogama. Međutim, u središtu promišljanja je glasonoša i poruka koju on nosi. A ta poruka hrabri srce, čini dušu radosnom i izaziva sjaj u očima. Poruka koju glasonoša nosi je poruka mira, utjehe i spasenja. Nekoliko stoljeća kasnije bit će to poruka anđela pastirima: I na zemlji mir ljudima. Nakon toga će noge žena na uskrsno jutro prenijeti poruku: Živ je. Noge dvojice učenika iz Emausa će do apostola okupljenih u Jeruzalemu donijeti vijest: Susreli smo Uskrsnuloga. Smrt je pobijeđena.

Noge su Petra, Pavla, Timoteja nosile u cijeli svijet kako bi poručili: Pomirite se s Bogom.

Noge su sv. Vinka Paulskog vodile raznim životnim putovima, od osobe s nejasnim ciljem i krivim poimanjem svećeničkog služenja i života, preko bijega i robovanja u Tunisu, do gorljivog pomoćnika siromašnih, bolesnih i potrebnih. Na taj je način sv. Vinko postao glasonošom radosti i spasenja. Vinkovi koraci nisu vodili u prazno. Vinko je išao konkretnom čovjeku, potrebnom čovjeku da bi mu iskazao ljubav i na taj mu način jasno pokazao kako Bog ljubi svakoga čovjeka i da svaki čovjek, a osobito onaj u potrebi, po tim koracima i po konkretnoj pomoći prepozna Božju blizinu.

3. Prorok Izaija, nadalje, poziva one koji ga slušaju: Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske.

Razvaline su žalosna stvarnost. Ne tako davno i sami smo promatrali u našoj Domovini razvaline naših gradova. Danas šokirano gledamo snimke gradova u drugim zemljama koje postaju razvaline.

U Izaijino vrijeme Jeruzalem je bio razvalina. Pogled na grad bio je bez nade, ljudi u njemu neutješni, bez perspektive. U takvoj situaciji odjekuju prorokove riječi:  Kličite, zajedno se radujte razvaline jeruzalemske. Naš Bog, braćo i sestre, upravo tako djeluje. Tamo gdje smo na izmaku vlastitih snaga, Bog čini nešto novo. Kad doživljavamo i proživljavamo lomove, tamo Bog ponovno započinje. Kad ležimo na tlu, Bog nam daruje novu snagu.

Koliko li je samo siromašnih i bolesnih, potrebnih i napuštenih bilo na ulicama Pariza i u okolici u Vinkovo vrijeme? Koliko takvih u Zagrebu u vrijeme dolaska sestara milosrdnica? I ne samo u Parizu ili Zagrebu. Ljudi su to čiji je život bio ruševina. Mnogi su od njih po požrtvovnoj ljubavi sv. Vinka, sv. Lujze i njezinih sestara mogli ponovno čuti jasno riječi: Kličite, radujte se. Bog je s vama u vašim životnim razvalinama.

Kolikogod danas živjeli u vrijeme napretka na svim životnim područjima, izgradnje novih i velikih zgrada, kuća, trgovačkih centara, pa i naših samostana i župnih kuća, ne bismo smjeli previdjeti razvaline oko nas, one razvaline u ljudima: onih koji su pred raspadom svoga braka; pred poslovnim krahom; onih čije životne planove ruši bolest ili neka druga nedaća; velikog broja mladih ljudi koji se pitaju kamo i kako dalje u životu i što imam od života; onih koji leže na podu, jer su izgubili nekoga o kome je ovisio njihov život; onih kojima je jednostavno potrebna naša pomoć i blizina.

Ako se želimo ugledati na život sv. Vinka, onda moramo izaći iz sigurnosti svojih samostanskih zidina i postati glasonoše radosti. U samostanu imamo svoju sigurnost, ali nismo postale redovnice da bismo živjele u sigurnosti samostanskih zidina, nego da bismo svojim životom svjedočile živoga Krista drugima, prepoznavajući ga osobito u siromašnima i potrebnima.

4. U Evanđelju smo čuli dio iz poznatog Isusovog govora na gori. Riječ je o blaženstvima. Iako često ono što smo čuli u ovome Evanđelju izmiče stvarnosti, treba primijetiti da Blaženstva gledaju na svijet iz perspektive svršetka. Ona nam pokazuju cilj i dopuštaju da barem kratko bacimo pogled na „novo nebo i novu zemlju gdje pravednost prebiva“ (usp. 2 Pt 3,13).

Svi smo mi pozvani surađivati na ostvarenju Božjega kraljevstva u našem svijetu i učiniti ga vidljivim i djelotvornim po dobroti, milosrđu, mirotvorstvu, podnošenju nepravdi i čistoći srca. Upravo onako, kako je to činio sv. Vinko. U svijetu, u kojemu iz dana u dan raste mržnja i nasilje, djelovanje nas kršćana je prijeko potrebno.

5. Po euharistiji koju slavimo, koja je za sv. Vinka bila izvorom snage za služenje bližnjima, Isus Krist dolazi nama i u okolnosti svijeta u kojemu živimo, koje mnogo puta nalikuju razvalinama. Hrani nas svojim Tijelom, da bismo ojačani tom duhovnom hranom mogli drugima nositi hranu Božje utjehe i okus Božje dobrote.

Za uspjeh svoga poslanja i nastojanja molimo zagovor Bl. Djevice Marije, ponizne službenice Božje i sv. Vinka:

Tebi se, Vinko, molimo,

za tvojim stijegom hodimo,

Nek tvoj nas prati zagovor,

Dovede u nebeski dvor. Amen.

Galerija slika