Tebi se, Vinko, molimo, za tvojim stijegom hodimo

Objavljeno: 28. rujna 2019.

Svetkovinu svetog Vinka Paulskoga, duhovnog Utemeljitelja naše Družbe, svečano smo proslavili euharistijskim slavljem u 18, 30 sati u našoj samostanskoj crkvi Svetoga Vinka Paulskoga u Zagrebu, koje je predslavio hvarski biskup Petar Palić u zajedništvu sa šesnaest svećenika. Prigodnu homiliju biskupa Palića donosimo u cijelosti:

Poštovane sestre, duhovne kćeri sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze Marillac,

braćo svećenici,

draga braćo i sestre!

         1. Okupljeni samo u crkvi Kuće matice Družbe sestara milosrdnica kako bismo ovim slavljem Gospodinu zahvalili za uzor i zagovor miljenika Božjega sv. Vinka Paulskog. U ovu zahvalnu žrtvu unosimo sve sestre iz ove Družbe kao i blagopokojnog kardinala Jurja Haulika, prvoga zagrebačkoga nadbiskupa, koji je potaknut Božjim Duhom i uvidjevši potrebe tadašnjega vremena odlučio osnovati samostan i pozvati sestre koje bi se bavile odgojem siromašnih djevojčica. Kako nam povijest govori, prvih šest sestara je u Zagreb, u ovu kuću, došlo iz Zamsa, iz Tirola. Od tada pa do danas, vidljiva je, očita i blagoslovljena prisutnost sestara, koje nasljedujući životni primjer sv. Vinka i sv. Lujze idu putem svetosti i živeći zavjete siromaštva, posluha i čistoće drugima pružaju primjer ljepote zajedništva s Isusom Kristom.

Drugi Vatikanski sabor u dokumentu Lumen Gentium doziva nam u svijest da smo svi pozvani na svetost, a „svetost Crkve izražava se u različitim oblicima kod pojedinaca koji u svome načinu života teže za savršenom ljubavi i druge pobuđuju na dobro“ (LG 39). Papa Franjo će, pak, u apostolskoj pobudnici „Gaudete et exultate“ – „Radujte se i kličite“ naglasiti da svetost „raste po malenim gestama“ i da nas „svetost ne čini manje ljudskima, jer ona je susret tvoje slabosti sa snagom milosti.“

         2. Božja Riječ koju smo čuli želi nam pomoći dublje uroniti u život sv. Vinka Paulskog i iznova otkriti mogućnosti kako danas ostati vjeran toj Riječi u svojem svakidašnjem životu i rasti na putu svetosti.

         Prorok Izaija nam pred oči donosi sliku ljupkih nogu glasonoša radosti koji oglašava mir, sreću i naviješta spasenje. Noge onih, koji žure po gorama, su sve drugo, samo ne ljupke. One su prljave i prašnjave, jer su ljudi bili bosi ili u sandalama. Te su noge pune rana, s pokojim trnom, a ipak prorok govori o ljupkim nogama. Međutim, u središtu promišljanja je glasonoša i poruka koju on nosi. A ta poruka hrabri srce, čini dušu radosnom i izaziva sjaj u očima. Poruka koju glasonoša nosi je poruka mira, utjehe i spasenja. Nekoliko stoljeća kasnije bit će to poruka anđela pastirima: I na zemlji mir ljudima. Nakon toga će noge žena na uskrsno jutro prenijeti poruku: Živ je. Noge dvojice učenika iz Emausa će do apostola okupljenih u Jeruzalemu donijeti vijest: Susreli smo Uskrsnuloga. Smrt je pobijeđena.

Noge su Petra, Pavla, Timoteja nosile u cijeli svijet kako bi poručili: Pomirite se s Bogom.

Noge su sv. Vinka Paulskog vodile raznim životnim putovima, od osobe s nejasnim ciljem i krivim poimanjem svećeničkog služenja i života, preko bijega i robovanja u Tunisu, do gorljivog pomoćnika siromašnih, bolesnih i potrebnih. Na taj je način sv. Vinko postao glasonošom radosti i spasenja. Vinkovi koraci nisu vodili u prazno. Vinko je išao konkretnom čovjeku, potrebnom čovjeku da bi mu iskazao ljubav i na taj mu način jasno pokazao kako Bog ljubi svakoga čovjeka i da svaki čovjek, a osobito onaj u potrebi, po tim koracima i po konkretnoj pomoći prepozna Božju blizinu.

3. Prorok Izaija, nadalje, poziva one koji ga slušaju: Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske.

Razvaline su žalosna stvarnost. Ne tako davno i sami smo promatrali u našoj Domovini razvaline naših gradova. Danas šokirano gledamo snimke gradova u drugim zemljama koje postaju razvaline.

U Izaijino vrijeme Jeruzalem je bio razvalina. Pogled na grad bio je bez nade, ljudi u njemu neutješni, bez perspektive. U takvoj situaciji odjekuju prorokove riječi:  Kličite, zajedno se radujte razvaline jeruzalemske. Naš Bog, braćo i sestre, upravo tako djeluje. Tamo gdje smo na izmaku vlastitih snaga, Bog čini nešto novo. Kad doživljavamo i proživljavamo lomove, tamo Bog ponovno započinje. Kad ležimo na tlu, Bog nam daruje novu snagu.

Koliko li je samo siromašnih i bolesnih, potrebnih i napuštenih bilo na ulicama Pariza i u okolici u Vinkovo vrijeme? Koliko takvih u Zagrebu u vrijeme dolaska sestara milosrdnica? I ne samo u Parizu ili Zagrebu. Ljudi su to čiji je život bio ruševina. Mnogi su od njih po požrtvovnoj ljubavi sv. Vinka, sv. Lujze i njezinih sestara mogli ponovno čuti jasno riječi: Kličite, radujte se. Bog je s vama u vašim životnim razvalinama.

Kolikogod danas živjeli u vrijeme napretka na svim životnim područjima, izgradnje novih i velikih zgrada, kuća, trgovačkih centara, pa i naših samostana i župnih kuća, ne bismo smjeli previdjeti razvaline oko nas, one razvaline u ljudima: onih koji su pred raspadom svoga braka; pred poslovnim krahom; onih čije životne planove ruši bolest ili neka druga nedaća; velikog broja mladih ljudi koji se pitaju kamo i kako dalje u životu i što imam od života; onih koji leže na podu, jer su izgubili nekoga o kome je ovisio njihov život; onih kojima je jednostavno potrebna naša pomoć i blizina.

Ako se želimo ugledati na život sv. Vinka, onda moramo izaći iz sigurnosti svojih samostanskih zidina i postati glasonoše radosti. U samostanu imamo svoju sigurnost, ali nismo postale redovnice da bismo živjele u sigurnosti samostanskih zidina, nego da bismo svojim životom svjedočile živoga Krista drugima, prepoznavajući ga osobito u siromašnima i potrebnima.

4. U Evanđelju smo čuli dio iz poznatog Isusovog govora na gori. Riječ je o blaženstvima. Iako često ono što smo čuli u ovome Evanđelju izmiče stvarnosti, treba primijetiti da Blaženstva gledaju na svijet iz perspektive svršetka. Ona nam pokazuju cilj i dopuštaju da barem kratko bacimo pogled na „novo nebo i novu zemlju gdje pravednost prebiva“ (usp. 2 Pt 3,13).

Svi smo mi pozvani surađivati na ostvarenju Božjega kraljevstva u našem svijetu i učiniti ga vidljivim i djelotvornim po dobroti, milosrđu, mirotvorstvu, podnošenju nepravdi i čistoći srca. Upravo onako, kako je to činio sv. Vinko. U svijetu, u kojemu iz dana u dan raste mržnja i nasilje, djelovanje nas kršćana je prijeko potrebno.

5. Po euharistiji koju slavimo, koja je za sv. Vinka bila izvorom snage za služenje bližnjima, Isus Krist dolazi nama i u okolnosti svijeta u kojemu živimo, koje mnogo puta nalikuju razvalinama. Hrani nas svojim Tijelom, da bismo ojačani tom duhovnom hranom mogli drugima nositi hranu Božje utjehe i okus Božje dobrote.

Za uspjeh svoga poslanja i nastojanja molimo zagovor Bl. Djevice Marije, ponizne službenice Božje i sv. Vinka:

Tebi se, Vinko, molimo,

za tvojim stijegom hodimo,

Nek tvoj nas prati zagovor,

Dovede u nebeski dvor. Amen.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: