Umrla sestra GRACIJA (Ivka) ŠIMUNEC

1. veljače 2018.

 

Sestra Gracija, Ivka Šimunec, rođena je u Humu Bistričkom, 24. ožujka 1949. godine od roditelja Gabre i Barbare Šimunec, rođ. Skuliber, kao prvo dijete u obitelji. Osnovnu školu polazila je u Mariji Bistrici, gdje je pod okriljem Majke Božje polazila vjeronaučne pouke i primila svete sakramente. Nakon završene osnovne škole upisala je srednju Ekonomsku školu u Zaboku. Susrevši sestre u župi, poželjela je i ona svoj život posvetiti višim idealima. Nakon promišljanja, 25. kolovoza 1965., započela je kandidaturu u Osijeku, gdje je nastavila ekonomsku školu. Nakon završene srednje škole, 1. kolovoza 1968., primljena je u Družbu i započela daljnju formaciju u Zagrebu. U to vrijeme završila je i katehetski tečaj, a nakon godinu dana, 15. kolovoza 1969. godine, obukla je redovničko odijelo. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1970., a doživotne 15. kolovoza 1976. godine. Nakon položenih redovničkih zavjeta poslana je u Tübingen na učenje njemačkog jezika. Po povratku iz Njemačke djelovala je Župi sv. Ane u Rudešu kao katehistica, a tu je dužnost vršila i u Dječačkom sjemeništu na Šalati, Kući matici, Požegi, Tübingenu, Ludbregu i Bačkom Monoštoru. Sestra Gracija u svojoj molbi za polaganje zavjeta piše: „…Imala sam prilike osjetiti ozbiljnost i težinu svakog zavjeta. Znam i svjesna sam da će žrtava i poteškoća u budućnosti biti još više. No nastojat ću da upravo to uzljubim, da mi žrtva i križ budu ono što će me s Gospodinom povezivati i sjediniti. Svjesna sam svojih slabosti, svojih pogrješaka i u njihovu ispravljanju pretežno se oslanjam na pomoć Božju, koju sam neizmjerno puta do sada na najrazličitije načine osjetila. Sve lijepe strane redovničkog života, duhovno bogatstvo pouka i duhovnih vrednota, svrha i aktivan karakter naše Družbe, te duhovna sloboda koju stječemo svetim zavjetima, motivi su koji me oduševljavaju i potiču da koračam linijom Kristova poslanja.“ (Molba za obnovu svetih privremenih zavjeta, Zagreb, 29. IV. 1973.).

 

Vršila je i dužnost vratarice, koju je vršila s ljubavlju i primala goste samostana s velikom gostoljubivošću. Pet godina je strpljivo nosila svoju bolest, a oplemenjivala ljubavlju i darežljivošću prema svima koji su je pohodili.

 

„Krista, čiju sam dobrotu i ljubav doživjela u teškom trenutku života, doživljavam i sada kao najboljeg Prijatelja i Zaručnika svoje duše. Njemu, ne samo da želim, nego i svakog dana predajem svu sebe. U časovima kušnje i napasti molim, ponavljajući riječi sv. Pavla: „Sve smatram za blato, samo da Krista zadobijem!“ (Molba za polaganje doživotnih zavjeta, Zagreb, 20. V. 1976.).

 

Molimo Gospodina da se riječi sv. Pavla na njoj potpuno obistine te da uživa vječnu radost u blizini Gospodinovoj.

 

Počivala u miru!