Umrla sestra M. SKOLASTIKA (Kate) DUJMOVIĆ

2. Svibanj 2017.


SESTRA MARIJA SKOLASTIKA, KATE DUJMOVIĆ


Sestra Marija Skolastika, Kate Dujmović rođena je 26. siječnja 1926. godine u Zidarićima kod Malinske, od oca Antuna i majke Marije, rođ. Turčić. U samostan je primljena 28. srpnja 1947., a nakon godinu dana, 14. kolovoza 1948. godine, obukla je redovničko odijelo. Privremene zavjete položila je 12. rujna 1949., a doživotne 15. kolovoza 1952. godine. Nakon položenih zavjeta s. M. Skolastika je ostala u kuhinji Kuće matice skoro sedam godina, a nakon toga je godinu dana bila na župi u Osijeku,  potom nekoliko mjeseci u Zagrebu kod bolesnih sestara. Četrnaest godina provela je u župi Cerovac, a dvadeset i šest godina na Glavotoku kod otaca franjevaca trećoredaca. U Grubišnom Polju provela je dvadeset i jednu godinu, a u dvije godine mirovanja, otkako je potpuno nemoćna došla u Kuću maticu, Gospodin ju je pridružio svome križu po bolesti koju je strpljivo nosila. Punih šezdeset i šest godina tiho je vršila teški posao kuharice.

U malom notesu, koji su sestre našle nakon smrti s. M. Skolastike, pišu ove riječi: „Vrši volju Božju i budi svet! Duhovni život za tebe mora biti najvažniji i na prvom mjestu. Ništa drugo. Bog prvi i jedini. Sve što te snađe u životu, sve je sporedno. Ničim drugim ne smiješ se baviti nego Bogom. Ti moraš biti Božja  – samo Božja. Bog moj, prvi i jedini… Čega li se bojim kad On poznaje moju narav, nestalnost mojih raspoloženja, nemire mojih riječi, nesavršene molitve, varljive odluke, nesabrana razmatranja…“. Riječi su to o. Ante Antića, koje je s. M. Skolastika zapisala. „Visoko sam cijenio sebe! Mislio sam na svoju dob i ponadao se da nije potrebno biti dijete… Željan sam ljubavi, gladan sam tople riječi, potreban sam sućuti ljudske iskrene. Bože prvi i jedini, mogu li biti dijete ljubavi Tvoje…

I dalje s. Skolastika nastavlja: „Bio je jednostavan. Možda je upravo to privlačilo. Jednostavan redovnik privlačio je, jer je bio prožet ljubavlju. Kao da je htio svima otkriti smisao života i rješenje životnih problema svojom spoznajom – treba voljeti! Za njega je serafinska ljubav bila sve: njegov život, njegov rad, njegovo redovništvo. Njegova je ljubav bila puna sadržajnosti zato što je Bog ljubav!“ (Zapisano u notesu s. M. Skolastike, nađenom nakon njezine smrti).

Promatrajući njezin život i čitajući bilješke u malom notesu, čini se da su one bile program života kojega se čvrsto držala. Iako krhka zdravlja, s teškom operacijom želudca još davne 1975. godine, ustrajala je strpljivo s dobrotom dijeliti Božju milosrdnu ljubav pa i u vrijeme tjelesne slabosti, prema riječima sv. Pavla: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje“ i „…Kad sam slab, onda sam jak.” (Usp. 2 Kor 12, 9 – 10).

Svoje dužnosti vršila je samozatajno i skromno, s puno ljubavi i dobrote, blagoga pogleda i osmijeha, radosna i zahvalna Bogu za sve darove i milosti.

Sestra M. Skolastika i nama danas šalje poruku riječima zapisanim u njezinom notesu: „Danas znamo više nego ikad da nam je samo jedno potrebno; biti maleni jednostavni ljudi, opterećeni dragocjenim teretom ljubavi i svetosti, spremni da se međusobno volimo. I svijet će nas prepoznati u svakidašnjici, u brigama, u nesebičnosti. …Bit ćemo djeca ljubavi, sinovi Najvišega.“

Neka nas s. M. Skolastika prati svojom molitvom da ispunimo Kristov zakon ljubavi na zemlji i da se zajedno s njom radujemo na nebesima.


Počivala u miru!