VINKOVO U ZAGREBU

1. listopada 2018.

Sestre naše Družbe diljem svijeta i ove godine su svečano proslavile svetkovinu svog duhovnog oca i utemeljitelja svetog Vinka Paulskoga. U Kući matici sestre su se s vjernicima samostanske crkve pripremale trodnevnicom koju je predvodio fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

U homiliji fr. Slavko je predstavio duhovnost sv. Vinka povezujući njegov život s porukom liturgijskih čitanja dotičnog dana. Potaknuo nas je da budemo osjetljivi na potrebe braće u potrebi i da onda znamo biti dosjetljivi u odgovoru na njihove potrebe. Jer, naglasio je, ljubav je dosjetljiva. Ona iznalazi načine kako odgovoriti na brojne materijalne i duhovne potrebe čovjeka u svakom vremenu i prostoru.

Na sam dan svetkovine koncelebrirano misno slavlje u 18,30 sati predvodio je fra Smiljan Berišić, dugogodišnji župnik Župe sv. Nikole Tavelića iz Sydneya i veliki dobrotvor naše misijske zajednice u Bumi.

U prigodnoj propovijedi fra Smiljan je najprije zahvalio sestrama milosrdnicama koje su mu omogućile slaviti Gospodina za sve ono lijepo i dobro što čini po njima. „Iako prije nisam baš puno znao o sv. Vinku,“ rekao je fra Smiljan „ovo je bila prilika da nešto više o njemu pročitam, jer sam igrom slučaja bio upleten u predivnu priču o sestrama milosrdnicama koje su 2011. odlučile otići na Salomonske Otoke i tamo svjedočiti Krista među vrlo siromašnim, jednostavnim, dragim i pobožnim ljudima“. Spomenuo je svoje iskustvo boravka na Salomonskim Otocima rekavši kako se puno ugodnije osjećao u Bumi nego li se sada osjeća u Zagrebu. „Upravo zato,“ nastavio je „jer sam tamo osjetio živoga Boga. Tamo sam shvatio da je Bog prisutan ondje gdje ima života, ondje gdje se život rađa i prihvaća radi života, ondje gdje se osjeća da je život dar. Tamo i ljubav izgleda kao nešto svakodnevno, jer se prima sa svakom čašom vode i sa svakim komadićem kruha. Kada čovjek izgubi taj osjećaj on je izgubljen. Upravo je sv. Vinko izvanredan primjer prihvaćanja dara života i zahvaljivanja Bogu za taj dar. Poznata nam je rečenica sv. Augustina koji kaže što imaš a da ti nije dano, da nisi primio. Samo jedno, a to su tvoji grijesi. Sve drugo si primio na dar od Boga… Sv. Vinko nas danas podsjeća na promišljanje o smislu života. Pitajmo se kako ćemo svoj život živjeti, u što ćemo ga upotrijebiti? Sv. Vinko je odlučio pomagati slabe i siromašne u svojoj sredini. A da bi to mogao trebao je suradnike. Stvorio je jedan krug ljudi oko sebe, osobito žena. U ono vrijeme napravio je pravu reformu u redovništvu. Nije htio svojim sestrama dati klauzuru samo zato da bi mogle biti aktivne, da mogu pomagati slabe, siromašne i bolesne… Smatram da danas veliki broj kršćana živi u klauzuri, u zatvorenosti koja često postane i zatvorenost duha. Stoga nam ova današnja svetkovina poručuje da je veoma važno izići iz svoje zatvorenosti i otvoriti se za djelovanje, za život u ovom svijetu… Zanimljivo je primijetiti kako Bog za određeno vrijeme šalje određene osobe, a to su svetci. Tako je u XVII. stoljeću pozvao sv. Vinka i sv. Lujzu kojima je povjerio brigu za siromašne i napuštene… Po uzoru na njih probudimo i mi u sebi svijest da je Bog nama puno toga dao i da smo zbog toga pozvani izići iz sebe i ići ususret drugomu. Što sve možemo učiniti ako to uistinu želimo? Možemo izgraditi ovaj svijet na sliku Božjega kraljevstva kao što je to sv. Vinko učinio. Pokušajmo mijenjati svijet oko sebe. Činimo dobro svima onoliko koliko možemo. Nekada je dovoljna samo jedna lijepa riječ a nekada je potreban samo jedan osmijeh. Potrebno je živjeti u svijesti da smo svi braća i sestre i da smo pozvani ljubiti jedni druge onako kako je Krist nas ljubio.“

Nakon homilije i zajedničke ispovijesti vjere, pripravnice naše Družbe uputile su Gospodinu molitve vjernika za Svetog Oca, biskupe, članove Vinkovske obitelji, za sve koji djeluju u karitativno-socijalnim ustanovama, za sve prisutne te za sve preminule članove iz Vinkovske obitelji i sve siromahe. Zbor sestara milosrdnica pod vodstvom orguljašice s. M. Elizabete Peršić i dirigentice s. M. Vlaste Tkalec uzveličao je misno slavlje a djelatnici i korisnici Kuće milosrđa su nam nakon popričesne molitve, kroz kratki recital, pročitali nekoliko Vinkovih misli kao poticaj za razmišljanje. Po završetku svete mise slavlje je nastavljeno u ugodnom druženju za obiteljskim stolom u samostanskoj blagovaonici.