Sestra Slava Vedrina

Sestra Slava (Marica) Vedrina rođena je 24. rujna 1910. u Podgorju kod Marije Bistrice. U Družbu sestara milosrdnica ušla je 1927. godine, a doživotne zavjete položila je 1932.

Put sestre Slave nerazdvojivo je vezan uz odgoj djece i mladeži te posebice uz služenje najsiromašnijima. Od svojih prvih dana života u samostanu pomagala je i djelovala u dječjim vrtićima. Godine 1934. godine sa skupinom sestara odlazi u u Argentinu. Njihovim dolaskom osniva se nova zajednica na novom kontinentu. Tijekom prvih dana i mjeseci u Argentini uči španjolski jezik i skrbi za djecu. Brigu oko odgoja djece organiziranije će nastaviti u školskom zavodu Santa Maria (Jose Ingenieros – Argentina), u školskom zavodu u San Ignacio u Paragvaju, a godine 1954. dolazi u Asuncion, gdje se posvećuje djeci u dječjem vrtiću i radi kao učiteljica prvog razreda. Dugi niz godina, sve do 1983., radila je u dječjem vrtiću u Asuncionu.

Sve svoje slobodno vrijeme sestra Slava poklonila je siromašnima. Pronalazila ih je posvuda: u bolnicama, zatvorima, u najsiromašnijim četvrtima, staračkim domovima. Donosila im je sve što je imala: Božju riječ, Pričest, hranu, odjeću, lijekove, a nadasve sebe: svoje vrijeme, lijepu riječ, blagu majčinsku gestu. Ona je doista pripadala njima – siromasima. Nisu je mogle spriječiti ni vremenske neprilike, ni prostorne udaljenosti, ni opasnost gradskih četvrti u koje je zalazila. Moram ići, čekaju me moji siromasi!, tako je uvijek opravdavala svoje odlaske, čak i onda kad bi joj svaka poglavarica radi njezine sigurnosti i zdravlja zabranjivala odlazak.

Sestru Slavu prepoznajemo i po njezinom „četvrtom zavjetu“ kojeg je Bogu prikazala u siječnju 1965. godine, vođena ljubavlju prema Isusu i dušama. Naime, tada je odlučila nikada ne posjetiti dragu joj domovinu Hrvatsku, svoju rodbinu i prijatelje. Bio je to njezin znak posvemašnjeg samodarivanja Isusu Kristu – za najveću ljubav svog života – Presveto Trojstvo.

Umrla je 9. srpnja 2002. u Asuncionu (Paragvaj) na glasu svetosti.