Sestra Slava Vedrina
Sestra Slava (Marica) Vedrina rođena je 24. rujna 1910. u Podgorju kod Marije Bistrice. U Družbu sestara milosrdnica ušla je 1927. godine, a doživotne zavjete položila je 1932.
Put sestre Slave nerazdvojivo je vezan uz odgoj djece i mladeži te posebice uz služenje najsiromašnijima. Od svojih prvih dana života u samostanu pomagala je i djelovala u dječjim vrtićima. Godine 1934. godine sa skupinom sestara odlazi u u Argentinu. Njihovim dolaskom osniva se nova zajednica na novom kontinentu. Tijekom prvih dana i mjeseci u Argentini uči španjolski jezik i skrbi za djecu. Brigu oko odgoja djece organiziranije će nastaviti u školskom zavodu Santa Maria (Jose Ingenieros – Argentina), u školskom zavodu u San Ignacio u Paragvaju, a godine 1954. dolazi u Asuncion, gdje se posvećuje djeci u dječjem vrtiću i radi kao učiteljica prvog razreda. Dugi niz godina, sve do 1983., radila je u dječjem vrtiću u Asuncionu.
Sve svoje slobodno vrijeme sestra Slava poklonila je siromašnima. Pronalazila ih je posvuda: u bolnicama, zatvorima, u najsiromašnijim četvrtima, staračkim domovima. Donosila im je sve što je imala: Božju riječ, Pričest, hranu, odjeću, lijekove, a nadasve sebe: svoje vrijeme, lijepu riječ, blagu majčinsku gestu. Ona je doista pripadala njima – siromasima. Nisu je mogle spriječiti ni vremenske neprilike, ni prostorne udaljenosti, ni opasnost gradskih četvrti u koje je zalazila. Moram ići, čekaju me moji siromasi!, tako je uvijek opravdavala svoje odlaske, čak i onda kad bi joj svaka poglavarica radi njezine sigurnosti i zdravlja zabranjivala odlazak.
Sestru Slavu prepoznajemo i po njezinom „četvrtom zavjetu“ kojeg je Bogu prikazala u siječnju 1965. godine, vođena ljubavlju prema Isusu i dušama. Naime, tada je odlučila nikada ne posjetiti dragu joj domovinu Hrvatsku, svoju rodbinu i prijatelje. Bio je to njezin znak posvemašnjeg samodarivanja Isusu Kristu – za najveću ljubav svog života – Presveto Trojstvo.
Umrla je 9. srpnja 2002. u Asuncionu (Paragvaj) na glasu svetosti.
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Provincije i delegature
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove:
